KLUB HOKEJA NA LEDU
ICE HOCKEY CLUB
MEDVEŠČAKMLADI
KHL Medveščak Mladi // EBEL
Facebook Instagram YouTube Twitter

Curtis Fraser: Nadam se da ću opravdati trenerova očekivanja

Intervju 08.08.2012.
Curtis Fraser: Nadam se da ću opravdati trenerova očekivanja
''Kada sam igrao u Italiji moji suigrači su stalno pričali o Hrvatskoj, rekli su mi da obavezno moram jednom obići Jadransku obalu i uvjeriti se zašto je Hrvatska top turistička destinacija. Zato je već dugo vaša zemlja definitivno na vrhu top liste destinacija koje sam namjeravao posjetiti tijekom svoje europske karijere'', riječi su kojima nas je novi napadač Medveščaka i bivši talijanskog prvoligaša Cortine Curtis Fraser,  počeo voditi kroz svoju priču profesionalnog hokejaša koja se počela zapetljavati još tamo 2002./2003. sezone kada je kao junior s Vernon Vipersima u 60 utakmica probio brojku 100 u bodovima zabivši 53 gola i upisavši 52 asistencije.
 
I evo vas ovdje. Ne samo na kratkom odmoru, nego na malo duže vrijeme...
 
- Da. Malo duži ''odmor''. Ove sezone sam želio igrati u jačoj ligi i napredovati, a EBEL je puno bolji od Talijanske prve lige. U Medveščak sam došao jer znam dosta igrača, s Liamom Huculakom sam igrao kada smo bili juniori, s Adamom Millerom sam igrao u Las Vegasu, čak smo bili i cimeri, s Alexom Leavittom u San Antoniju, a Tomom Zanoškim u Lake Erie Monstersima. Uh, skoro sam zaboravio na Adama Naglicha. Adam i ja smo igrali sedam godina zajedno, četiri u juniorskim danima i tri na fakultetu. Osim igrača, znam i trenera Martya Raymonda. Igrao sam protiv njega u Sjevernoj Americi. Volim doći u klub u kojemu trener već zna kako igram i mogu li se uklopiti u momčad na način na koji je on to zamislio jer svaki trener ima drukčiju viziju. Nadam se da ću opravdati njegova očekivanja i da ću se uklopiti u momčad. 
 
Trener Raymond je ispunio vaša?
 
- Naravno. Odličan je trener koji zna kako iz utakmice izaći kao pobjednik. Zbog toga mi je drago što sam ovdje.
 
Medvjedi su ovih dana krenuli s pripremama. Kakvi su prvi utisci s leda?
 
- Za sada je sve super. Iako smo odradili tek nekoliko zajedničkih treninga, mogu reći da imamo jako dobru momčad koja ima šanse dogurati daleko u doigravanju. Očekujem odličnu sezonu.
 
Curtisu, kao gotovo svim igračima u medvjeđem brlogu, ovo ipak nisu prvi treninzi na ledu. Posljednjih mjesec dana, prije dolaska u Zagreb, 30-godišnji napadač četiri do pet puta tjedno bio je na ledu, klizao, šutirao pak...
 
- U dobroj sam formi i osjećam da sam spreman za utakmice. Kakva će mi biti statistika, ne znam. To sve ovisi o prilikama koje će mi se otvoriti kada ću biti na ledu, ali znam da ću naporno trenirati svaki dan i bodovi će doći. Snažan sam napadač kojemu je rad na prvom mjestu, fizički sam igrač i volim pomrsiti planove drugih momčadi, kreiram slobodan prostor za suigrače u svojoj liniji, šuter sam pa uvijek na gol idem snažno, a i u svakoj utakmici dajem 100 % od sebe.
 
Te sve kvalitete zasigurno će začiniti i glasna grla Medveščakovih navijača koji su proteklih sezona svojim strastvenim navijanjem nebrojeno puta Medvjede natjerali da na ledu pokažu i više od svojih mogućnosti.
 
- U to ne sumnjam. Oni su još jedan razlog više zbog kojih ću davati svoj maksimum, ali i uživati u utakmicama. U Italiji nema takvog navijanja na hokejskim utakmicama zato se posebno veselim igranju pred tako fantastičnim navijačima. Pogledao sam sve videoklipove o njima koje sam našao na internetu. Čak sam ih pokazao cijeloj obitelji i prijateljima i svi su oduševljeni atmosferom na Medveščakovim utakmicama.
 
Onda ćete posebno uživati u susretima koje ćete igrati u zagrebačkoj Areni pred 15.000 Medveščakovih fanatika.
 
- Već sam igrao tijekom profesionalne karijere pred toliko navijača, ali siguran sam da će ovo biti potpuno drukčije iskustvo jer koliko sam vidio i čuo ovdje su navijači puno glasniji, nego u Sjevernoj Americi. Poseban doživljaj će mi biti i utakmice u Puli jer nikada nisam igrao na otvorenom. Siguran sam da će taj spektakl biti nešto do sada neviđeno. Koliko sam čuo, a i malo proučio, igramo u amfiteatru što daje još jednu posebnu draž cijeloj priči. Veselim se Puli jer koliko čujem utakmice će biti rasprodane, a siguran sam da će to biti posebna kulisa i da će slike toga događaja obići cijeli svijet. Pula će za sve nas biti jedinstveno iskustvo i moram priznati da jedva čekam sredinu rujna, da odigramo te utakmice i za cijeli život spremimo nezaboravne uspomene.
 
Koliko je onih 105 bodova 2002./2003. u 60 utakmica koje ste ostvarili u dresu Vernon Vipersa utjecalo na vašu profesionalnu karijeru?
 
- Ta sezona mi je otvorila vrata prema NCAA ligi, prema Aljasci i njezinom Sveučilištu u Fairbanksu i prema profesionalnom hokeju. U Kanadi svaki roditelj čim dobije dijete već razmišlja kako će im sin trenirati hokej, a kćer klizanje.
 
A svaki klinac koji trenira hokej pak sanja o NHL-u.
 
- I ja sam bio taj dječak koji je sanjao o najjačoj hokejskoj ligi u svijetu, ali kod mene se ti snovi nisu ispunili. Dvaput sam bio u NHL kampu, prije četiri godine kod Calgary Flamesa i nakon toga kod St. Louis Bluesa, a i igrao sam u drugoj momčadi Colorado Avalanchea, AHL klubu Lake Erie Monstersima. Nažalost, prilika da zaigram u NHL-u nije mi se pružila. I to je u redu jer su se pojavile neke druge kombinacije.
 
Koje su vam omogućile da 2010./2011. s Alaska Acesima osvojite Kelly Cup, a sezonu kasnije otkrijete što se skriva iza bare - na europskom ledu, te da podignete pehar u Talijanskom kupu?
 
- Osvojiti prvenstvo ili kup za svakog igrača je nešto posebno. Svi mi, igrači, treneri i klubovi općenito, težimo tome tijekom sezone i borimo se za naslov. Samo mi je žao što s Cortinom nismo osvojili i Talijansko prvenstvo, ispali smo u polufinalu. Uvijek sam želio, ukoliko ne dospijem do NHL-a, zaigrati u Europi, upoznati i iskusiti nove zemlje, sasvim drukčije kulture, ljude, jezike... Prošle sezone došlo je to vrijeme i drago mi je što sam ovdje. Kada sam stigao u Italiju, trebalo mi je vremena da se prilagodim. Dimenzije leda nisu mi bile problem jer sam već igrao na velikom ledu na Aljaski, ali morao sam se naviknuti na stil igre, na europski hokej. No, kada sam shvatio kako trebam igrati, osjećao sam se odlično na ledu.
 
Uz hokej do 15. godine trenirali ste još i bejzbol, lakros i nogomet. U kojem ste sportu, naravno poslije hokeja, bili najbolji?
 
- Nekako sam u svakom bio dobar. Čuo sam da su Hrvati jako dobri u nogometu. Volio bih otići na neku nogometnu utakmicu ovdje u Zagrebu.
 
Tijekom odrastanja i hokejaškog usavršavanja idol vam je bio dugogodišnji centar Vancuouver Canucksa Trevor Linden koji je već nekoliko godina u mirovini.
 
- Kao i svakom klincu iz Vancouvera. Linden mi je bio idol od moje šeste godine. Ipak je on jedan od najboljih igrača koji je ikada igrao za Canuckse. Imao sam ga prilike i upoznati. Nije samo veliki igrač, nego i osoba. Sjećam se da sam mu rekao ''ti si moj najdraži igrač''. Pretpostavljam da mu to kaže svako dijete iz Vancouvera kada ga upozna. (smijeh) Eto, čak imam i autogram od njega.
 
Osim skupljanja vrijednih autograma, imate li još neki hobi?
 
- Volim filmove, najviše komedije i dobre drame. Ali, bez brige, ne plačem na njih. Jednostavno volim dugačke filmove s dobrom pričom i malo akcije. Jedan od hobija mi je i planinarenje, ribolov, teretana...
 
Da pogodimo, sigurno i golf?
 
- Golf baš i ne.
 
Zašto? Gotovo su svi hokejaši jako zagrijani za golf.
 
- Temperamentna sam osoba. Znam da bi mi, ako bih imao loš udarac, to pokvarilo cijeli dan.
 
Čujemo da ste si u Zagrebu našli još jednu zanimaciju.
 
- Da, snalaženje po gradu. Prošle sezone u Italiji živio sam u malom gradu pa nisam imao problema s tim. Ovdje je sasvim drukčije. Grad je ogroman i zbog toga mi se jako sviđa. Osjećam se kao da sam doma, u Vancouveru. Jedino što svaki put kada izađem iz stana pokušavam shvatiti kojim putem moram ići da bih stigao na određenu destinaciju. Budući da se stalno gubim, na trening odlazim sat vremena ranije. Srećom pa uvijek pronađem dvoranu. (smijeh)
 
Ove sezone u Medveščaku nosit ćete dres s brojem 24. Ima li ono neko posebno značenje za vas?
 
- Iskreno, želio sam broj 4. Kada sam imao osam godina, na jednom turniru koji sam odigrao jako dobro nosio sam dres s tim brojem. Otada sam stalno imao Četvorku na leđima. Eventualno ako je bila zauzeta, odabrao sam neki drugi broj s četvorkom u sebi. Kako je Brine već uzeo taj broj, moj drugi izbor bio je 44, ali on je već u vlasništvu Waugha tako da je na kraju ispao broj 24.
 
Ivana Kolarić

Top