KLUB HOKEJA NA LEDU
ICE HOCKEY CLUB
MEDVEŠČAKMLADI
KHL Medveščak Mladi // EBEL
Facebook Instagram YouTube Twitter

Jeffrey: Ne doživljavam se kao da sam zvijezda

Intervju 15.11.2012.
Jeffrey: Ne doživljavam se kao da sam zvijezda
Kada je pakirao kofere dan prije nego što je sjeo u avion, preletio Atlantik i stigao u Zagreb, Dustin Jeffrey nije ni sanjao da će se kroz samo nekoliko sati naći u koži svog suigrača iz Pittsburgh Penguinsa Sidneyja Crosbyja.
 
- Ovo definitivno nije nešto na što sam navikao i nije nešto za čime žudim. Ne volim biti pod svjetlima reflektora. Ali eto, sada se nalazim u takvoj situaciji i moram joj se prilagoditi. Kroz svoju karijeru gledao sam Sida kako se nosi s tim, kako unatoč svemu još uvijek čvrsto stoji na zemlji i kako to uopće nije utjecalo na njegovu igru. Slava ga nije promijenila. I dalje je osoba s kojom uvijek možeš porazgovarati. Pokušavam njegovo ponašanje primijeniti u svojoj situaciji u kojoj sam se trenutačno našao. Ne doživljavam se kao da sam zvijezda. Ja sam samo igrač koji je došao ovdje igrati hokej i to najbolje što može te pomoći momčadi da ostvari uspjeh.
 
Budući da ste se Medvjedima pridružili iz najjače hokejske lige na svijetu, NHL-a, jeste li bar mrvicu očekivali ovakvu pomutnju u svom životu?
 
- Nisam. Kada sam dolazio ovdje, znao sam da su za vrijeme lockouta u druge EBEL klubove stigli NHL igrači s imenima. Stoga, nije mi padalo na pamet da ću toliko pomoći momčadi Medveščaka, da će naša linija biti toliko uspješna u ligi, da ćemo nanizati devet pobjeda i napraviti nešto što klub nije postigao nikada dosada u regularnoj sezoni.
 
Mogli bismo reći da ste vi Medveščakova lavina koja mu je pomogla da napravi darmar na ljestvici EBEL-a i unese nemir u ostale EBEL klubove.
 
- Dobro, moj dolazak je možda malo ''zapalio'' momčad, ali zapravo je samo savršeno posložio igrače u linije. Buck je počeo igrati s Millerom i Perkovichem i ta je linija izgradila odličnu kemiju. U pet ili šest utakmica koje smo pobijedili upravo su oni najzaslužniji za to, a i u nekoliko njih su Buck i Miller upisali po tri ili četiri boda. Stoga, nismo samo Naglich, Greentree i ja koji se odlično slažemo u liniji, već su tu i Buckova i Brineova linija koje također odlično zajedno funkcioniraju na ledu.
 
Obično treba proći neko vrijeme da se igrači u liniji prilagode jedan na drugoga. No, to nije bio slučaj kod vas. Već ste na prvom treningu kliknuli s Adamom Naglichem i Kyleom Greentreeom. Događalo vam se to i prije u profesionalnoj karijeri?
 
- Dogodilo se par puta, ali u Sjevernoj Americi treneri često mijenjaju linije, tako da se ni ne može razviti takva kemija između suigrača u liniji koju trenutačno imam s Kyleom i Adamom. Odlično se nadopunjujem s Kyleom. On je pucač i često će iskoristiti moje asistencije. A Adam nas čuva. Jako je dobar u obrani, s lakoćom prolazi kroz protivničke igrače i namješta nam pak.  
 
Naveli ste kvalitete Greentreea i Naglicha, a koje su vaše?
 
- Igrač sam koji jako voli biti koristan u napadu, ali isto mi je tako važno da moja linija kada je na ledu ne prima golove. U posljednjih deset utakmica možda smo primili četiri gola kada smo mi bili na ledu. Unatoč napadačkom instinktu, odgovoran sam i u obrani i dat ću sve od sebe da nam suparnik ne zabije gol.
 
Odigrali ste tek deset utakmica u EBEL-u i već imate 16 bodova - šest golova i 10 asistencija.
 
- Doći ovdje, u ligu u kojoj nikada dosada nisam igrao, zapravo prije dolaska u Medveščak nisam pogledao niti jednu EBEL utakmicu, i ostvariti toliko bodova u tako kratkom vremenu nije nešto što sam očekivao. No, vjerujem da je mojoj statistici pridonijelo to što cijela momčad igra dobro.
 
U Pittsburghu ste igrali u četvrtoj liniji, u Medveščaku ste u prvoj. Kako ste se priviknuli na novu ulogu?
 
- Drukčije je. Ovdje sam dobio priliku u svakoj utakmici igrati 20, 25 minuta, ovisno o powerplayu, dok sam u Pittsburghu igrao četiri do sedam minuta. Kada igraš 20 i više minuta, možeš više riskirati i pokušati zabiti gol. Ali kada si četiri do sedam minuta u igri tijekom cijele utakmice, igraš opreznije jer ne želiš primiti gol i time oštetiti momčad. U prvoj utakmici s Medvjedima borio sam se, ali moja igra lagano dolazi na razinu na kojoj želim da bude. No, to još nije to.
 
Koliko će vaša odluka da za vrijeme lockouta ipak igrate u nekom klubu utjecati na vašu daljnju karijeru, tim više što ste u Medveščaku i EBEL-u već sada ostvarili lijepe brojke?
 
- Trenutno ne razmišljam o tome, već sam potpuno okrenut utakmicama u Areni. U srijedu smo protiv Olimpije odigrali jako loše. Tako da sam sada fokusiran na to da u ove preostale dvije, s Klagenfurtom u petak i Red Bullom u nedjelju, odigramo što bolje i da se vratimo pobjedničkom nizu.
 
Napadač Dario Kostović prošle sezone je počeo graditi zanimljivu tradiciju u Medveščaku - kada on zabije gol, Medvjedi pobjeđuju. Očito ni vama to nije strano. Imate 6/6 - šest golova/šest pobjeda Medveščaka. Čak su i Pensi dobivali susrete kada biste vi zatresli mrežu protivnika.
 
- Kada dođeš u novi klub i u devet utakmica od deset njih pobijediš, teško je ne ostvariti tako nešto. Ha ha. No, Kostović je ipak malo duže u tome i čini mi se da je pravi sretnik. A da je tako bilo i u Pittsburghu, to nisam znao.
 
Možda padne koji gol u petak (19:05) kada Medvjedima u goste dolazi Klagenfurt?
 
- Bilo bi lijepo kada bih zabio i u Areni pa da nastavimo s pobjedama.
 
Koliko je bilo teško prilagoditi se na igru u NHL-u?
 
- Zaigrati profesionalno u AHL-u nakon juniorskog hokeja bio je veliki korak. Imali smo više putovanja, jače treninge, ali kada sam prvi put zaigrao u NHL-u bilo je to neki sasvim drugi svijet. Prvu tu sezonu odigrao sam 14 utakmica i tek sam tada shvatio što znači igrati u NHL-u, što znači igrati profesionalni hokej. To nije samo bavljenje sportom, već im je to posao koji te hrani. Naučio sam da se stalno moram brinuti o svom tijelu, kako se hranim, treniram li dovoljno... Što se tiče igre, shvatio sam da moram biti jači jer igraš protiv starijih igrača koji su već godinama u NHL-u. Puno sam napredovao u ove četiri sezone.
 
Tko vam je dao najbolji hokejaški savjet?
 
- Hm, dobro pitanje. Samo malo da razmislim... Ne, ne mogu izdvojiti samo jednu osobu. Nekako sam se uvijek mogao osloniti na tatu i braću, na sve svoje dosadašnje trenere, ali tu su i igrači, pogotovo iz Pittsburgha. Dosta njih je odigralo mnogo NHL utakmica i prošli su kroz brdo stvari kroz koje sada ja prolazim i kroz koje ću prolaziti. Znate, najbitnije je da pronađete ljude kojima možete vjerovati. Oni će vam dati najbolje savjete.
 
Da li je teško u hokeju pronaći osobe kojima možeš vjerovati, prvenstveno što se svi borite za istu stvar - za mjesto u momčadi?
 
- To je najteži dio hokeja, ali kroz godine naučiš kome možeš vjerovati, a kome ne. Ima nekoliko igrača iz Pittsburgha s kojima sam se proteklih godina borio za mjesto u AHL-u i NHL-u, ali ujedno sam njih i najbolje upoznao.
 
Jeste li ''pokupili'' koji hokejaški trik od nekih drugih hokejaša?
 
- Baš sam se šalio s pomoćnim trenerom Bibijem. Želio sam izvesti ''pokret'' Pavela Burea koji je ušao u Kuću slavnih. Prije neku večer sam gledao njegove golove pa sam na treningu kada smo pucali kaznene udarce pokušao zabiti jedan na njegov način. (smijeh) No, to je normalno. Uvijek učiš od drugih igrača, pokušavaš na treninzima napraviti neke sitnice koje drugi rade i uklopiti ih u svoj stil. Naime, konstantno se moraš razvijati, pogotovo što svake sezone dolaze novi, mlađi igrači koji su odlični. Oni nas starije upravo i guraju da budemo još bolji.
 
Možda ćete jednog dana i vi biti kao Bure, možda ćete ući u Kuću slavnih.
 
- Ha ha. Na to neću ni odgovoriti.
 
Tko vam je bio idol tijekom odrastanja?
 
- Najveći idoli bili su mi Joe Sakic, Wayne Gretzky, Mario Lemieux... Što su sve oni napravili, koje su brojke ostvarili. Nevjerojatno je. Nevjerojatno je da su po sezoni postizali i do 200 bodova, dok današnji igrači jedva dostignu brojku 100.
 
A najdraža momčad?
 
- Vancouver Canucksi. Najbliže momčadi mom grada gdje sam odrastao bili su Toronto Maple Leafsi i Detroit Red Wingsi. A kako je jedan brat navijao za Toronto, a drugi za Detroit, ja sam morao odabrati neki sasvim treći. S obzirom da su tada u Vancouveru igrali Pavel Bure, Mark Messier, Trevor Linden... nije bilo teško izabrati.
 
Najbolji hokejaš na svijetu je ...?
 
- Znam da će zvučati malo prozirno jer s njima treniram u Pensima, ali to su Sid Crosby i Jevgenij Malkin. Oni su dva top igrača na svijetu. Nevjerojatni su. Stalno rade na sebi. Iako su proteklih sezona imali probleme s ozljedama, kada su u svom najboljem izdanju, nema boljih.
 
Tko je najbolji hokejaš u mirovini?
 
- Vlasnik Pittsburgha Mario Lemieux. Siguran sam da će se mnogi složiti sa mnom jer je toliko toga napravio tijekom svoje karijere, postigao toliko bodova, borio se s rakom i ozljedama, ali se opet vratio igri. Nije mu bilo lakom tijekom karijere, kroz što je sve morao prolaziti, ali nikada nije odustajao. Zbog toga je najbolji igrač na svijetu i osoba koja može biti inspiracija svima.
 
Možete li napraviti usporedbu Malkina i Crosbyja?
 
- Malkin je veliki, snažan igrač i ima odličan udarac. Crosby je isto snažan, strašno radi na sebi, uvijek je natjecateljski raspoložen, zabija puno golova, najviše onih ''prljavih'', kada je rezultat tijesan.
 
Što ste naučili od njih dvojice?
 
- Puno. Sid je perfekcionista. Kada je počeo igrati u NHL-u, svi su ga kritizirali da je loš na bulijima. Sada je jedan od najboljih igrača u ligi koji osvaja bulije. Na treninzima smo dosta radili na bulijima što je svakako i meni pomoglo.
 
Tko je bolji kapetan, Crosby ili Alan Letang?
 
- Uh, teško pitanje. S Letangom treniram posljednjih četiri, pet godina tijekom ljeta, a Sid je najbolji igrač na svijetu. Kako Sid vodi momčad, kako se odnosi s medijima... Vjerujem da nitko ne bi želio biti u njegovoj koži s obzirom na obveze koje ima prema medijima i sve ostale dnevne obveze. Pravi je vođa.
 
Da niste hokejaš, što biste bili?
 
- Najvjerojatnije odvjetnik. Pravo me uvijek zanimalo. Čak sam dosta pravnik predmeta imao na fakultetu. Ali s obzirom da je moj tata trenirao hokej, kao i moja dva starija brata, i kako sam uvijek radio sve što i oni, hokej me nije mimoišao. No, ja sam jedini završio u profesionalnom hokeju.
 
Kako vas zovu dečki u Pittsburgovoj svlačionici, imate li nadimak?
 
- Ne baš. Obično svi malo skrate ime pa me zovu Dusti, DJ...
 
Da vam netko organizira večeru s tri slavne osobe, koje bi to bile?
 
- Obožavam country glazbu, stoga, svakako bih odabrao Erica Churcha. S njim bi bila jako zanimljiva večera. Njegov album koji je izdao prošle godine bio je izvanredan. Druga osoba bio bi Denzel Washington ili Colin Farrell. Dvoumim se između njih dvojice. Odlični su glumci. Treća osoba bi bio Gordie Howe ili Wayne Gretzky, zapravo izabrao bih Gordiea. S njima bih mogao razgovarati koliko se hokej promijenio otkako su oni igrali. Vjerujem da bih na toj večeri rekao dvije riječi i ostavio njega da priča jer ima toliko toga za ispričati. I naravno, apsolutno bi si pripremio papirić i olovku za autogram.
 
Djetinjstvo ste proveli na farmi. Jeste li... (nismo stigli dovršiti pitanje i već nas je Dustin sam pretekao s njim).
 
- Jesam li muzao kravu? (smijeh) Ne, nisam nikada. Ali imali smo na farmi krave, kokoši, pure... To je bio veliki dio mog života kada sam odrastao. No, sada sam cijeli u hokeju, u treniranju, u utakmicama, a ljeti puno igram golf. Imam i brod pa se često plovimo jezerom .
 
Imate li neki savjet za hrvatske mlade hokejaše?
 
- Teško je uspjeti. Moraš biti predan svojoj igri, odlučan i pratiti svoje snove jer će biti puno osoba koje će ti reći da nisi dovoljno dobar, da nisi dovoljno brz, jak... No, ako vjeruješ u sebe i siguran si da želiš to raditi, moraš sam sebe gurati prema naprijed bez obzira što ljudi kažu.
 
Znači snovi ipak mogu postati stvarnost?
 
- Istina, snovi se ostvaruju. Ali moraš se puno potruditi za to.
 
Ivana Kolarić

Top