KLUB HOKEJA NA LEDU
ICE HOCKEY CLUB
MEDVEŠČAKMLADI
KHL Medveščak Mladi // EBEL
Facebook Instagram YouTube Twitter

Letang: Nevjerojatno je što je sve klub postigao u 4 sezone

Novost 04.04.2013.
Letang: Nevjerojatno je što je sve klub postigao u 4 sezone
Branič Alan Letang četiri pune sezone nosi dres Medveščaka, četiri pune sezone nosi slovo ''C'' na prsima, četiri pune sezone gine za zagrebački klub, četiri pune sezone svojim govorima u svlačionici podiže samopouzdanje igračima, ohrabruje ih i daje im snagu.
 
Kapetanu nije svejedno što su njegovi Medvjedi zaustavljeni u četvrtfinalu Erste Bank hokejske lige, ali on uvijek vidi i onu svjetliju stranu medalje pa će reći...
 
- Cilj je svake sezone isti, osvajanje naslova i ne smije se mijenjati. Nema smisla dolaziti na pripreme s mišlju ''idemo odigrati sezonu pa ćemo vidjeti što će biti''. Od početka priprema moraš tako graditi momčad jer cijela poanta hokeja i jest osvajanje naslova. Možda na kraju ne ostvariš taj glavni cilj, ali svi ti mali uspjesi koje pokupiš sa strane su bitni i zbog njih se moramo osjećati ponosno. Bila je ovo odlična sezona. Sezona puna uspona i padova, ali to i očekuješ kroz sezonu. Imali smo teških perioda, ali smo ih zajedno uspjeli prebroditi. Nažalost u četvrtfinalu smo izgubili od momčadi koja se čupala da uđe među osam najboljih. U ovoj seriji smo imali osjećaj kao da se penjemo na najviši planinski vrh, a ne da igramo hokej. Bilo je toliko trenutaka u kojima smo mogli dići ruke od svega, bili smo ozlijeđeni, bolesni i umorni, ali nismo odustali. Nikada nije lako kada u seriji tri puta izgubiš u produžetku. Teško se pomiriti s time. No, serija nije išla samo u jednom smjeru, i mi smo mogli proći dalje. Nažalost njima su se posrećili golovi kada su im najviše trebali. Ponekad momčad, igrači koji ostanu u klubu, nakon takvog ispadanja su u narednoj sezoni još gladniji za pobjedom.
 
Kada biste ocjenjivali sve ove četiri sezone u Erste Bank hokejskoj ligi, koja bi prema vašem sudu bila najuspješnija?
 
- Ako usporedim sve četiri sezone, organizaciju kluba, trenerski kadar i igrače, mnogo je stvari sjelo na svoje mjesto. U klubu su počeli shvaćati kako izgraditi uspješnu momčad. Ne možeš imati 22 igrača koji će ti uvijek zabiti gol, ne možeš imati 22 igrača koja će biti defenzivno ofenzivni, već moraš imati miks u momčadi. Znači igrače koji zabijaju, ali i igrače s karakterom, koji će moći uskočiti i odigrati neku drugu ulogu ako će to biti potrebno. Ove sezone smo imali dobru postavu, pogotovo srž momčadi. Dečki su pokazali puno karaktera, prošli su kroz mnogo stvari, igrali su bolesni i ozlijeđeni... Zbog toga svega rekao bih da nam je ovo najuspješnija sezona.
 
Kenny MacAulay, Andy Sertich, Robert Kristan i vi ovdje ste od početka, od prve sezone ginete za grb Medveščaka i pokušavate donijeti naslov u Zagreb. Boli li vas ispadanje u četvrtfinalu mrvicu više, nego igrače koji su se priključili kasnije?
 
- Mislim da se svi osjećamo isto. Svi smo igrali u puno klubova, u raznim ligama i već smo bili u ovakvoj poziciji. Znamo da nije lako sastaviti tim i osvojiti prvenstvo jer ima toliko faktora koji utječu na to. Istina, ne mogu biti ne razočaran jer u ove četiri sezone nismo uspjeli osvojiti naslov, ali kada znaš da si na dobrom putu, želiš se vratiti i u idućoj sezoni poraditi na sitnicama koje nisi sada dobro napravio i pokušati opet ostvariti glavni cilj. Više od svega bih volio završiti karijeru ovdje s peharom u ruci, ne samo zbog sebe već i zbog navijača.
 
Braniči su imali veliki posao u posljednja dva mjeseca s obzirom na ozljede Geoffa Waugha. U siječnju ga je na mirovanje prisilio potres mozga, a u doigravanju ozljeda ligamenta koljena.
 
- Gubitak igrača kalibra kao što je Geoff uvijek utječe na momčad i rani je. Geoff nam svojom kvalitetom nije nedostajao samo na ledu, nego i u svlačionici. Umjesto njega su morali drugi potegnuti, a neki su pak dobili priliku istaknuti se. Domen Vedlin je odigrao odlično, kao i Dennis Bozic. Andy, Saša, Kenny i ja smo morali odraditi više minuta. Kada tako igraš tjedan ili dva, nije problem, ali mjesec dana... Naročito nije lako u doigravanju jer se igra više fizički hokej i utakmice su pune tenzija. Sve to utječe na tvoje tijelo i možda smo mi kao obrambeni kostur u posljednje dvije utakmice ostali malo bez gasa. To je problem na kojemu moramo poraditi u budućnosti. Moramo imati više mlađih igrača kao što ih imaju austrijske momčadi. Mi još uvijek polagano uvodimo mlade hrvatske igrače u igru i razvijamo ih. Trebamo ih imati više u slučaju ovakvih ozljeda, da mogu uskočiti i odigrati ulogu koja se od njih traži.
 
Zašto kod nas ide tako sporo uvođenje mladih igrača?
 
- Zato što je hokej toliko godina bio u zapećku, a za razvitak je potrebno bar deset godina. Još kada tome pridodaš da imaš samo dva klizališta, Dom sportova i Velesajam, koje koristiš samo dva sata dnevno, plus Šalata koja je otvorena samo jedan dio sezone i na njoj možeš trenirati samo kada je dobro vrijeme, tu su naravno, uz tri hokejaška kluba, i klizači pa rekreacija, a svi žele svoj komad leda. Teško je trenerima razvijati igrače u takvim uvjetima. Jedna od bitnih stvari su i susreti kojih nemaš toliko koliko ih recimo imaju Austrijanci, Mađari i Slovenci. Pozitivna je stvar što je od ove sezone uvedena Erste Bank Young Stars liga koja će uvelike pomoći klincima. Znam da su svi već dobro upoznati s problemima hrvatskog hokeja i znam da im se čini kako se možda ništa ne pomiče prema naprijed, ali u ove četiri sezone koliko sam ovdje, vidim da se napreduje, ne samo u Medveščaku, već i u ostalim klubovima. Vidim to i po svom sinu koji tijekom sezone trenira ovdje.
 
Koliko je klub, kao organizacija, napredovao u ove četiri sezone?
 
- Siguran sam da bi sada, kada pogledaju u prošlost, možda neke stvari napravili drukčije. Ali ako pogledate ove četiri sezone koliko klub djeluje na profesionalnoj razini, u posljednje dvije osnovni dio sezone završili smo na drugom mjestu, ove smo jedno vrijeme bili i na prvom mjestu. Ima momčadi koje u deset godina ne naprave takav uspjeh, čak niti ne izbore doigravanje. Prve sezone smo mogli mi biti na mjestu Dornbirna i Innsbrucka, ali klub je doveo prave igrače koji su ostvarili ogroman uspjeh. Ove je juniorima omogućeno da igraju Erste Bank Young Stars. Na utakmice Medveščaka mogu doći cijele obitelji s djecom, ne moraš se bojati da će netko zapaliti baklju, da će te istući. Naravno tu su i sponzori, navijači, utakmice u pulskoj i zagrebačkoj Areni i na Šalati, a sve se glasnije priča i o KHL-u. Mislim da nije mala stvar što druga najbolja hokejska liga na svijetu želi u svom društvu imati zagrebački klub. Kada sve to rezimirate, nevjerojatno je što je sve klub postigao u ove četiri sezone i to isključivo vlastitim novcem te voljom i ulaganjima Damira Gojanovića, predsjednika kluba.
 
Proteklih sezona ste imali problema sa zdravljem ili prije doigravanja ili u doigravanju. Sezone 2010./2011. završili ste na nekoliko dana i u bolnici na infuziji, ali čim ste dobili otpusno pismo, unatoč izmorenosti i izgubljenim kilogramima, došli ste na trening i odigrali ključne utakmice i pogurnuli dečke u doigravanje. Ove sezone ste konačno zdravi dočekali doigravanje.
 
- S obzirom na moju kroničnu bolest, nikada ne znam što će biti okidač koji će pogoršati moje zdravstveno stanje i kada će me pogoditi. Ove sezone sam imao sasvim drukčiji pristup. Odlučio sam slušati svoje tijelo što mi govori. Kada osjetim da mi je potreban odmor, odmorim se, pazim da unosim dovoljno tekućina, tijekom slobodnih dana ne radim stvari koje bih možda radio sa 25, 26 godina, umjesto da odem u teretanu i vozim bicikl, radije se prošećem s obitelji. Tip sam igrača koji obožava trenirati, obožavam posljednji trening i rasklizavanje prije utakmice, to nikada nisam propuštao. No, razgovarao sam s trenerima i zajednički smo došli do zaključka da se možda ne trebam forsirati, da je možda bolje propustiti taj trening, kvalitetno se odmoriti i pripremiti za utakmicu. Nekoliko sam puta napravio tako i moram priznati da sam bio svježiji kroz cijelu sezonu. To je svakako bio pozitivan korak za mene.
 
Znači u tome je tajna još uvijek dobre forme našeg Kapetana unatoč tome što na leđima nosi 37 godina?
 
- Moglo bi se reći. Nije puno 37 godina, ali u tim godinama moraš početi slušati svoje tijelo.  Pokušavam što više biti odmoran fizički i mentalno kako bih izdržao cijelu sezonu, a i držim se svoje dijete. Nakon operacije informirao sam se što smijem jesti, a što ne. U posljednje dvije godine posebno sam pazio kako moj organizam reagira na koju hranu.
 
Uspijevate li na putovanjima iskombinirati hranu koja vam odgovara ili je nosite sa sobom?
 
- Obično se na meniju nađe hrana koja mi odgovara, tako da ništa specijalno ne nosim sa sobom. Na putovanjima uvijek imamo standardnu, dosadnu (smijeh), hokejašku hranu kao što je tjestenina i piletina. Znači ništa 'ludo', već lagana hrana, lako razgradljiva.
 
Sezona je završila. Kako ćete provesti ljetne praznike? Letite skoro u Kanadu ili ostajete još neko vrijeme u Zagrebu?
 
- Planiramo ostati najvjerojatnije do početka svibnja. Želim pogledati hrvatsku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu i provesti neko vrijeme s Joelom Prpicem i Johnom Hećimovićem koji će doći igrati. A i ovdje je sve ljepše vrijeme, u Sarniji je još uvijek hladno i morao bih navući na sebe zimsku jaknu i čizme. Ne veselim se baš previše tome. (smijeh)
 
HSHL je imao plan uključiti vas u reprezentaciju Hrvatske te da na ovom SP-u zaigrate u kockastom dresu. Gdje je zapelo?
 
- Obavijestili su me da mi državljanstvo neće biti riješeno prije rujna, tako da ništa od ovog prvenstva, ali možda zaigram na idućem. Volio bih to. Bila bi to još jedna lijepa crtica u mom životopisu i bilo bi zgodno reći kako sam igrao za selekciju Kanade i Hrvatske.
 
Kakvi su vam planovi što se tiče Medveščaka za 2013./2014.?
 
- Sve je još uvijek otvoreno s obzirom da se još uvijek ne zna hoće li momčad igrati u Erste Bank hokejskoj ligi ili u KHL-u. Kada se sazna, sjest ću sa stručnim stožerom kluba i zajedno ćemo odlučiti što ćemo i kako dalje, koji su njihovi planovi za budućnost. Ako ću se uklapati u planove kluba, rado ću se vratiti i odigrati bar još jednu sezonu. Što se fizičkog stanja tiče, siguran sam da mogu odigrati još jednu.
 
Hoće li ulazak kluba u KHL utjecati na vašu odluku?
 
- Nisam previše razmišljao o tome što će biti ako uđemo u KHL. To je sasvim druga razina hokeja koja mijenja sve, pa čak i treninge tijekom ljeta i priprema. Ako se to dogodi, definitivno ću morati malo duže razmisliti, nego što ću razmišljati ako ostanemo u Erste Bank hokejskoj ligi. KHL bi bila drastična promjena na kraju karijere i to me svakako intrigira, ali realno, trebao bih dobro razmisliti.
 
Kako god završilo, koju god odluku donijeli, sigurno nikada nećete zaboraviti prve telefonske pozive Medveščaka početkom ljeta 2009.
 
- To se ne zaboravlja. Volio bih da sam si mogao vidjeti lice kada su me pitali hoću li doći igrati u Hrvatsku. Neću zaboraviti ni poziv Markaantonija Belinića u kojemu nam je pokušao dočarati Hrvatsku i Zagreb. U jednom trenutku tijekom tog razgovora rekao nam je da se i u Hrvatskoj može kupiti Heinz kečap. Odgovorio sam mu ''Marko kakve veze ima Heinz kečap s hokejom? Ali drago nam je što si nas informirao da u Hrvatskoj možemo kupiti Heinz kečap''. (smijeh) Sve te simpatične sitnice koje su se dogodile u ove četiri sezone, ljudi koje sam upoznao u dvorani, ali i u školi koju pohađaju moja djeca, igrači koji će mi ostati doživotni prijatelji, treneri, prva sezona, prva utakmica na Šalati, prve utakmice u Areni Zagreb, zatim one u pulskoj Areni, sva silna putovanja s momčadi... Eto, imali smo čak i požar u svlačionici. Uh, toliko se stvari dogodilo koje ti uvijek izmame osmijeh na lice. Da za 20 godina imamo okupljanje u Hrvatskoj sa svim igračima koji su u ove četiri sezone igrali ovdje, vjerujem da bismo se cijelu večer smijali i razgovarali o dobrim trenucima koje smo doživjeli ovdje. Sumnjam da ih je itko od njih zaboravio.
 
Medveščak i Zagreb je jedino mjestu na kojemu ste se zadržati toliko dugo tijekom karijere. Postoji li poseban razlog za to?
 
- Veliku ulogu je u tome odigrao klub koji se dobro odnosio prema meni, obitelj mi uživa ovdje, a i došao sam u fazu kada mi se više ne seli svake sezone na neko novo mjesto. Medveščak i Zagreb su odlično mjesto za završiti karijeru. Ovdje sam došao kako bih pomogao da hokej ponovo postane cijenjen i popularan sport. Za to je potrebno vrijeme, ali smo na dobrom putu. Uspio sam inspirirati neke ljude da pronađu način kako da poboljšaju stanje u hrvatskom hokeju, ali i klince da pronađu svoj put. Kada vidiš djecu na njihovim treninzima u Medveščakovim dresovima, kada vidiš imena mojih bivših i sadašnjih suigrača na njihovim leđima, ne možeš da ne uživaš u tom trenutku. Takve stvari nikada ne zaboraviš.
 
Osjećate li se sada drukčije kada dođete u Ledenu, nego što ste se osjećali prve sezone, da li se doživljaj na utakmicama i atmosfera promijenila?
 
- Kroz sezone počinješ sve više upoznavati druge momčadi i igrače u njima, ligu, počinješ razvijati sportsko rivalstvo s nekim klubovima kao recimo s Grazom, Klagenfurtom, Red Bullom. To osjete i navijači, a to iskažu atmosferom u Domu sportova. Naravno, na rijetko dostojanstven način po čemu su Medveščakovi navijači poznati u ligi, ali i u cijelom svijetu. Navijanje je od prve sezone bilo nevjerojatno. Sretan sam što navijači sve više razumiju igru, što se vežu za neke igrače i bolje ih upoznaju. Upravo su nam oni dali snagu u četvrtfinalu. Koliko su samo bili ponosni nakon što smo se iz Salzburga vratili s pobjedom i izjednačili seriju na 2 - 2. A kada smo izgubili onu posljednju u Salzburgu, dočekali su nas ispred Doma sportova iako smo došli u Zagreb oko pet ujutro kako bi nas pozdravili s pljeskom i zahvalili nam na uzbudljivoj sezoni. Zapravo bismo mi njima trebali zahvaliti za podršku koju su nam pružili. Bio je to poseban trenutak, ali ujedno i težak jer smo se osjećali kao da smo ih iznevjerili budući da nismo ušli u polufinale.
 
Da ste vi novinar, koje biste si pitanje postavili?
 
- Ne znam. Možda bi ljudi voljeli znati koliko je dosadno sjediti u autobusu i voziti se devet, deset sati do Dornbirna. Ha ha. I kako ubijamo to vrijeme u autobusu i u hotelima do utakmice. Supruga mi uvijek kaže ''oh, ideš na putovanje, sigurno ćeš se lijepo odmoriti''. Rado bih se mijenjao s njom. Moram krasti sinu iPad kako bih gledao filmove, slušao muziku i čitao knjige tih deset sati jer inače samo sjediš i gledaš kroz prozor. Onda na sve to još netko pusti film koji je preglasan i koji si prije pregledao pet puta. Zatim dođeš u hotel i imaš što vidjeti - minijaturni TV. Na kraju ti ništa drugo ne preostane osim da odeš spavati, a kada se osvrneš na taj dan, imaš osjećaj da si cijeli dan radio ''ništa''. Vjerujte mi, rado bih se s bilo kim mijenjao da sjedi umjesto mene tih devet, deset sati u autobusu. (smijeh)
 
Spomenuli ste da volite čitati. Očito je Medveščakova svlačionica puna knjigoljubaca.
 
- Andy i Kenny obožavaju knjige, ali ima još dosta njih koji puno čitaju. Obično si međusobno preporučujemo knjige. Posljednje što sam čitao je Inside: One Man's Experience of Prison i Steve Jobs. Ponekad čitam neke zahtjevnije knjige, a ponekad neke samo za razbibrigu. Inside mi je definitivno najbolja koju sam pročitao ove godine.
 
Znači u medvjeđem Brlogu postoji i hokejaški 'book club'?
 
- Ponekad, da, razgovaramo o knjigama koje pročitamo, ali više razgovaramo o serijama i filmovima. Većina igrača gleda Breaking Bad, Sons of Anarchy i Homeland. Dosta su zagrijani za te serije. Čak se znalo dogoditi da netko dođe na trening i kaže jeste li gledali novu epizodu te i te serije i onda čuješ da netko s kraja svlačionice viče ''nemoj reći što je bilo, nisam je još pogledao''.
 
O. K., kakve volite filmove i knjige smo riješili. Što je s glazbom?
 
- Volim rock, posebno grupe The Shit Dogs, Big Suger, The Tragically Hip i The Black Crowes, ali ipak mi je najdraža country glazba. Ako bih ujutro ja bio D. J. u svlačionici, obično bih pustio da svira country. Naravno, bilo je prigovora, ha ha, jer iako dosta njih sluša tu glazbu, ne slušamo svi iste grupe. Znale su se čuti i hrvatske pjesme koje bi svako malo stavili slovenski i hrvatski dečki. No, mislim da su dečki najmanje bili sretni kada je Ouzy birao što će svirati jer rijetko tko voli slušati techno u devet ujutro. Uglavnom, uvijek smo imali rasprave oko toga tko će odabrati što će svirati.
 
Ponesu li vas country tonovi da zaplešete?
 
- A ne, ne. Nema više ''line dance'' za mene. (smijeh) Prije jesam, ali više ne.
 
I za kraj, tko će osvojiti naslov Erste Bank hokejske lige?
 
- Nadam se Vienna jer znam neke igrače, s Benoitom Grattonom i Francoisom Fortierom sam igrao u Hamburgu, imaju solidnu momčad, dobru u napadu i s mnogo srca. Na prvom su mjestu gotovo cijele sezone i zaslužili su naslov. Mislim da će se u finalu za naslov boriti s Klagenfurtom.
 
Ivana Kolarić

Top