KLUB HOKEJA NA LEDU
ICE HOCKEY CLUB
MEDVEŠČAKMLADI
KHL Medveščak Mladi // EBEL
Hrvatski English
Facebook Instagram YouTube Twitter

Vedlin: Ponosan sam što ću ponovo nositi dres Medveščaka

Intervju 14.08.2012.
Vedlin: Ponosan sam što ću ponovo nositi dres Medveščaka
Slovenski branič Domen Vedlin predosjećao je da će se jednog dana vratiti u Medveščak. Prošlo je već dosta vremena otkako je prvi put nosio plavi dres. Iako nakon uspješnog debija u medvjeđem Brlogu u sezoni 2008./2009. nije ostao u momčadi i iduće sezone, Vedlin je strpljivo čekao novu priliku da zaigra u najdražem dresu te je dobio mogućnost da bude član Medveščakove EBEL momčadi u sezoni 2012./2013.
 
- Konačno. Želio sam se vratiti u Medveščak jer sam imao odlično iskustvo one sezone kada smo još igrali Slovensku ligu. Znao sam kakve su osobe okupljene u klubu i oko njega, a i čuo sam da su igrači O. K. Osim toga, želio sam biti blizu supruge i šestomjesečnog sina Jana koji žive u Zagrebu. Ponosan sam što mogu ponovo nositi dres Medveščaka i nadam se da ću odraditi svoj dio.
 
Priče o igračima ste čuli. Kako vam se čine sada kada ste ih i upoznali?
 
- Super su. Veliki je plus što imamo mladu momčad, a opet imamo i nekoliko starijih i iskusnijih igrača koji nas mogu podići. U Olimpiji smo posljednje dvije sezone isto tako radili s mladim igračima. Takav tim je pun snage što je uvijek pozitivna stavka. Nadam se da ćemo ove sezone biti svježi tijekom cijele sezone.
 
Posljednje tri sezone trenirali su vas europski hokejski stručnjaci, u francuskom Mulhouseu Šveđanin Christer Eriksson, a u Olimpiji Finac Hannu Järvenpää. Koliko se treninzi Martya Raymonda razlikuju od njihovih?
 
- Raymond je specijalac. Vidi se da je bio policajac. Traži disciplinu što mi se jako sviđa, a i dobro je što ga se dečki boje. Zna puno o hokeju. Sviđa mi se taj sjevernoamerički stil hokeja. Sve se bazira na snazi i igri na tijelo. Prošle sezone u Olimpiji radili smo na brzini i imali smo drukčiju taktiku. Nismo tako napadali niti igrali na tijelo. Osjeti se razlika. Meni se više sviđa ovaj fizički hokej, nego onaj fini taktički.
 
Znači li to da ste se odlično uklopili u Raymondovu sliku momčadi?
 
- To ćemo još vidjeti. Ipak su ovo tek pripreme i svi se još uvijek privikavamo jedni na druge i tražimo na ledu. Konkurencija u momčadi je velika, ima puno kvalitetnih igrača. Zato se treba boriti, trenirati svaki dan i dokazivati se jer jedino s tim dolazi šansa da zaigraš i da postaneš standardni igrač.
 
Vjerujemo da vam to neće predstavljati veliki problem.
 
- Nisam tip igrača kojeg treba tjerati na rad, već uživam u treninzima. Timski sam igrač koji će na svakoj utakmici dati sve od sebe. Dosta sam snažan i igram na tijelo, unatoč svojoj visini od 175 cm. Trener mi je prošle sezone rekao kako ne može vjerovati da netko s tom visinom može igrati tako snažan hokej na bandi. U tom dijelu igre sam dobar, znam zatvarati sredinu i mogu brzo odigrati pak. Na ledu od mene nećete vidjeti nekog golgetera ili stručnjaka kao što je Frank Banham, ali ću zato pokazati puno borbe na ledu.
 
''Golgetersku karijeru'' ste završili one premijerne, 2008./2009., sezone u Medveščaku? Naime, tada ste u Slovenskoj ligi poprilično punili mreže suparnika, iako ste bili branič. Skupili ste 44 bodova, uključujući doigravanje, 25 golova i 19 asistencija.
 
- Neki bi lako mogli pomisliti da sam tada igrao na poziciji napadača, a ne beka. No, tada je bila takva situacija da smo sve tukli s pet, šest razlike pa nije bio problem nagomilati toliko bodova. Još ako uz to igraš dosta i powerplaya, ispadnu brojke kao moje te sezone.
 
Što vam je draže igrati, powerplay ili penalty killing?
 
- Oboje. Zapravo, powerplay mi je mrvicu draži jer imaš neku komociju. U situacijama s igračem manje stalno moraš iza biti na oprezu, okretati se, stalno si napet. Kada je situacija s igračem više možeš igrati laganini, možeš ostvariti neku odličnu asistenciju, možeš pucati na gol... Na PK se moraš bacati pod pak i biti kao životinja.
 
Sezone 2009./2010. igrali ste u Francuskoj drugoj ligi (1. divizija) za Mulhouse. Koliko vas je odlazak u Francusku, iako je riječ o slabijoj ligi, približilo EBEL-u?
 
- Očekivao sam slabiji hokej s obzirom da je riječ o drugoj ligi, ali na kraju nije ispalo baš tako. Tamo igra jako puno stranaca jer nema nikakvog ograničenje, svaki klub ih može imati koliko god hoće. U mojoj momčadi od 25 nas, čak nas je 18 bilo stranaca, većinom iz Švedske i Finske.  Stoga, to mi je bilo odlično iskustvo, puno sam toga naučio, i to mi je svakako pomoglo da zaigram u EBEL-u. 
 
Jeste li naučili koju francusku riječ?
 
- Niti jednu jedinu riječ jer smo uvijek pričali na engleskom.
 
Jedan ste od Medveščakovih igrača koji je okusio ''ledeno navijanje'' u Ledenoj dvorani Doma sportova u mračno doba hrvatskog hokeja, prije ove euforije koja je nastala ulaskom u EBEL, kada je na utakmicama Medvjeda bilo dvjestotinjak do tristotinjak navijača. Kako je bilo kada ste se vratili u Ledenu s Olimpijom i kada su vas dočekale pune tribine?
 
- Nije mi bilo čudno jer sam se već navikao na pune tribine kada sam igrao u Francuskoj. Dvorana je primala 4000 gledatelja i gotovo uvijek je bila puna kada smo igrali doma. Kod njih je hokej isto dosta popularan, imaju svoje skupine navijača, a na nekim utakmicama sam doživio i bakljade. To definitivno nisam očekivao u Francuskoj. Znali su zadimiti cijelu dvoranu. Dva puta su utakmice čak bile zaustavljene na 15-ak minuta dok se dim nije razišao. No, ako uspoređujem cjelokupnu atmosferu, u Zagrebu je ipak drukčija, posebna, navijači navijaju cijelu utakmicu bez obzira na rezultat. Najteža gostovanja s Olimpijom bila su mi, kao i cijeloj momčadi, u Zagrebu.
 
U rujnu, 14. i 16., Medvjedi će se pretvoriti u gladijatore. Naime, dvije EBEL utakmice, protiv Vienna Capitalsa i Olimpije, odigrat će u pulskoj Areni.
 
- Bit će to neko novo i nezaboravno iskustvo, ne samo za mene, već za cijelu momčad. Nitko od igrača nije igrao u takvom ambijentu. Očekujem nevjerojatnu atmosferu. No, ove utakmice neće biti super samo za igrače, već i za navijače, ali i za promociju hokeja u Hrvatskoj. Vjerujem da će sve proći odlično, da će nas poslužiti vrijeme i naravno, da ćemo pobijediti. Pula je definitivno jedno novo poglavlje u našim karijerama jer jednog dana ćemo moći svojim potomcima pričati da smo kao igrači Medveščaka pisali povijest i da smo bili prvi hokejaši koji su igrali utakmice u amfiteatru. Iako ni sam ne znam što nas očekuje, kako će led izdržati ljetne temperature, osjeća se lagana trema uoči tih utakmica. Ipak želja nam je dobro otvoriti sezonu, a onda otići u Pulu i uživati u hokeju, uživati u jednoj nesvakidašnjoj atmosferi i pokazati cijelom svijetu da se i u Hrvatskoj igra hokej na vrhunskoj razini. Želimo svijetu, Europi, ali i svim zaljubljenicima u sport poslati jednu lijepu sliku, a nema ljepše promocije ne samo hokeja već i Hrvatske i njenog turizma od ovakvih spektakularnih događaja.
 
Na spektakl u Puli morat ćete još malo pričekati, ali zato vas krajem ovog tjedna čekaju prve pripremne utakmice na Bledu u sklopu Ljetne lige Rudi Hiti 2012. gdje ćete snage odmjeriti s norveškim aktualnim prvakom Stavanger Oilersima, zatim s Villachom, a ovisno o rezultatu i s Olimpijom ili Acroni Jesenicama ili selekcijom North America United.
 
- Bled je odličan za igrati hokej. Već smo se počeli taktički pripremati za taj turnir. Nakon njega ćemo vidjeti gdje smo i koliko smo napravili od početka priprema. I, nadam se da ćemo ostvariti što bolji rezultat.
 
Ivana Kolarić
Top