KLUB HOKEJA NA LEDU
ICE HOCKEY CLUB
MEDVEŠČAKMLADI
KHL Medveščak Mladi // KHL
Facebook Instagram YouTube Twitter

''Najbolje razdoblje u mom životu bilo je kada sam igrao za Medveščak''

Citroën Šalata Winter Classic 27.01.2014.
''Najbolje razdoblje u mom životu bilo je kada sam igrao za Medveščak''
Godine 1987. posljednji je put kročio hrvatskim tlom. Sada, 27 godina kasnije, Mark Didcott ponovo je u Zagrebu, ali ne kao igrač, već kako bi se prisjetio starih dana.
 
Zagrebačko-medveščakovska priča Marka Didcotta počela je u hotelu Dubrovnik, a nakon dugog niza godina, vratio se na staro mjesto... 
 
''Tko zna, možda dobijem svoju staru sobu'', našalio se 51-godišnji Kanađanin. 
 
''Mike Coflin, Jim Allison i ja tijekom sezone provedene u Medveščaku živjeli smo u hotelu Dubrovnik. To je bio super. Lokacija je bila odlična, sam centar grada, a oko nas su bili dobri restorani. U Zagrebu nisam bio otkako sam otišao 1987., ali lijepo se vratiti. Posljednja osoba koje me ispratila na aerodromu i koju sam posljednju vidio na odlasku bio je moj suigrač Dado Ljubić.'' 
 
I prva osoba koja vas je nakon 27 godina dočekala na Plesu. 
 
''Točno. Imam osjećaj kao da nisam ni otišao. Kao da je vrijeme stalo kada sam tamo '87. ušao u avion, i sada je ponovo krenulo. Jedino što sada grad izgleda malo drukčije, koliko sam uspio pohvatati kroz prozor automobila od aerodroma do centra. Prošlo je puno vremena i pokušavam osvježiti sjećanja.'
 
Mark Didcott u Medveščaku je proveo tek jednu sezonu (1986./1987.), ali i to je bilo dovoljno da mu se Medvjedi i Zagreb uvuku pod kožu.  
 
''To je bilo najbolje razdoblje u mom životu, moja prva profesionalna sezona. Kasnije sam još par igrao u engleskim klubovima, ali Zagreb i Medveščak daleko je bilo najbolje mjesto u kojemu sam igrao. Ne samo zbog hokeja, nego i zbog životnog iskustva koje sam imao priliku doživjeti ovdje'', prisjetio se nekadašnji branič Medvjeda koji je igrao u liniji s napadačima Jimom Allisonom i Mikeom Coflinom te zajedno s njima, u ono vrijeme, činio kanadsku senzaciju na ledu, nakratko je zastao i nastavio sipati dojmove... 
 
''Jim, Mike i ja smo bili prijatelji i prije nego što smo došli u Medveščak. Živjeli smo u istom gradu, igrali za isti klub, studirali na istom fakultetu... Stoga ideja da dođem u Zagreb i da igram s njima bila je savršena, a odluka laka. Lakše je igrati u novom klubu u kojemu već poznaješ neka lica, nego gdje si sam prepušten sebi. Tada sam prvi put zaigrao izvan Amerike, u jednoj europskoj zemlji gdje je politički sustav bio drukčiji od onog u Kanadi. To je za mene bila velika promjena, ali i nevjerojatno zanimljivo iskustvo jer sam na fakultetu studirao politiku i bila je to odlična prilika da ih prve ruke proučim tadašnji sustav. Prije dolaska ovdje, očekivao sam jedno, a dočekalo me sasvim drugo i to na dobar način. Ljudi su bili pristupačni, voljni pomoći i osjećali smo se kao da smo dio vas.''
 
Neke se stvari očito nikada ne mijenjaju. Godine prolaze, igrači dolaze i odlaze, neki ostanu duže, neki kraće, ali svi uvijek kažu isto ''u Zagrebu se osjećamo kao doma''. 
 
''Kad je istina. Iako sam ovdje igrao samo jednu sezonu, odlično sam se uklopio, i u momčad i u grad. Hrvatski igrači bili su predani hokeju, ali su ujedno bili i jednostavni. Svi su se trudili ostavljajući srce na ledu, ali su se usput voljeli i zabaviti. Čak nam ni jezična barijera nije stvarala probleme. Neki su znali služiti s engleskim, neki ne, ali to nam nije predstavljalo problem da se razumijemo. Naravno, tu su i navijači koji su bili fantastični, entuzijastični, što me jako iznenadilo. Jako su voljeli Kanađane zbog čega smo se osjećali još i više kao da smo doma. Čuo sam da su i sada takvi, čak i bolji.'' 
 
Nizajući sliku za slikom iz razdoblja kada je Vancouver zamijenio Zagrebom, Didcott se prisjetio još jednog detalja i mjesta koje će idući tjedan (8. 02. 2014.) ponovo biti u fokusu hokejskog zbivanja u sklopu Citroën Šalata Winter Classica.
 
''Utakmice na Šalati, na otvorenom klizalištu, bile su mi najdraže. Vjerovali ili ne, bez obzira što sam Kanađanin, to su mi bile prve utakmice na otvorenom. Ne sjećam se koliko smo ih točno tada odigrali, ali znam da je jedna bila protiv Partizana. Atmosfera i na ledu i izvan njega bila je nabijena emocijama jer je vladao veliki rivalitet između Medveščaka i Partizana.'' 
 
Mark se od hokeja pozdravio nekoliko godina nakon što je otišao iz Medveščaka, a sada već 20 godina živi u Japanu. 
 
''Nakon što sam otišao iz Medveščaka kratko sam igrao u Engleskoj i radio kao trener, ali mi se zatim otvorila prilika da u Londonu radim u financijskom marketingu. Kasnije sam se preselio u Japan gdje živim već 20 godina i radim posao vezan uz financije. No, bez obzira što živim u Tokiju, često odlazim na utakmice Vancouver Canucksa. Imam sezonske ulaznice.'' 
 
Medveščakovu sezonsku još nema, ali zato zagrebački klub prati putem interneta. 
 
''Bio sam presretan kada sam čuo da su ušli u KHL. Osjećao sam se ponosno jer sam nekada i ja bio igrač Medveščaka. A tek kada su dobili CSKA u prvoj utakmici sezone... Prvo što sam pomislio kada sam vidio rezultat, da je neka greška, da su krivo napisali rezultat i da je 7 za CSKA, a 1 za Medveščak. Koja je to bila fantastična pobjeda. Vjerujem da su se mnogi iznenadili tim rezultatom. Bio je to odličan početak sezone! Volio bih da dođu do kraja i poručujem im da daju sve od sebe i da navijače i sebe učine ponosnim.''
 
Nekadašnji igrač Medveščaka imao je čast baciti prvi pak na posljednjoj domaćoj utakmici Medvjeda u Areni Zagreb protiv Sjeverstalja. 
 
Ivana Kolarić

Top