KLUB HOKEJA NA LEDU
ICE HOCKEY CLUB
MEDVEŠČAKMLADI
KHL Medveščak Mladi // KHL
Facebook Instagram YouTube Twitter

''Uvijek pokušavam nasmijati suigrače i podići atmosferu u svlačionici''

Novost 29.07.2015.
''Uvijek pokušavam nasmijati suigrače i podići atmosferu u svlačionici''
Medveščakov napadač Radek Smolenak, koji se momčadi pridružio ovog ljeta, na prvi se pogled doima sasvim drukčije. Ozbiljno, robusno, opasno na ledu... Ali kada malo više zagrebete ispod površine, shvatite da se iza tih impresivnih 190 cm i hrpe mišića krije nasmijana i pozitivna osoba koja svijet gleda kroz ružičaste naočale i koja nastoji da cjelokupna momčad gleda kroz njih.
 
''Opuštena sam osoba i vesela koja je uvijek spremna podići atmosferu u svlačionici ako je potrebno, ali i za neku nepodopštinu. (smijeh) Vodim se mišlju ako smo pozitivni i ako se smijemo, sve će biti lakše i bolje. Nitko ne voli gledati tužna i ljuta lica. Zato pokušavam uvijek nasmijati suigrače. Želim iskoristiti i uživati u svakom trenutku maksimalno jer nikada ne znaš što će se dogoditi i kada će svemu doći kraj.''
 
Možda upravo zbog toga što je veseljak, koje god se teme dotaknete s Radekom, čut ćete neku zanimljivost ili dogodovštinu i u tren oka će zarobiti vašu pažnju.
 
''Uvijek se šalim i izvodim nešto, vjerojatno sam zato i završio na filmu. Supruga od mog prijatelja Tomasa Plekaneca, koji igra u Montreal Canadiensima, glumila je u Babovreskyju. U drugom dijelu redatelj Zdenek Troška želio je da i Tomas bude u njemu, ali kako je on sramežljiv, odbio je ponudu rekavši kako ima on pet ''klauna'' koja bi htjela glumiti. Naravno, mislio je na Jakuba Voračeka, Ondreja Paveleca, Jakuba Kovara, Jirija Tlustyja i mene jer svi smo mi odrasli zajedno i družimo se svakog ljeta'', osvrnuo se kroz smijeh 28-godišnji Čeh na izlet u glumačke vode i usput nas proveo kroz set Babovreskyja.
 
''Snimali smo dva tjedna, a najviše me je fasciniralo kako na filmu sve zapravo izgleda drukčije od stvarnosti. Recimo radnja filma se događa u ljeti kada smo i snimali film, ali baš to ljeto, od svih dosadašnjih, bilo je najhladnije. Padala je kiša, nigdje nije bilo ni tračka sunca i praktički smo se smrzavali. To se ništa ne vidi na filmu jer su pomoću rasvjete napravili da izgleda kao da je sunčano i pakleno vruće, a i mi smo hodali u kratkim hlačama i majicama. Raditi nešto drugo izvan hokeja i vidjeti kako nastaju filmovi bilo je fantastično iskustvo. Trebao sam glumiti i u trećem dijelu Babovreskyja, ali nisam mogao jer se snimao u Turskoj u vrijeme kada mi je počinjala sezona. No, to ne znači da je moja glumačka karijera gotova. Snimajući ovaj film upoznali smo još jednog redatelja koji bi želio s nama snimati film. Vidjet ćemo kamo će nas to odvesti i kako će završiti.''
 
Kada smo već otvorili filmsku kutiju s uspomenama, dotaknuli smo se i najdražih filmova, glumaca i glazbe.
 
''Sada ćete se smijati, ali zapravo volim romantične filmove. Najdraža mi je ''Bilježnica'' s Ryanom Goslingom i Rachel McAdams. Znam da je to čudno, ali kako imam četiri sestre, nekako sam uz njih zavolio takve filmove, a volim i one koji su snimani prema istinitom događaju. Što se tiče glumaca, najdraži mi je Dane Cook, a od glazbe volim sve. Veliki sam fan U2-a, Brucea Springsteena i Coldplaya. Na Springsteenovom koncertu  sam bio dva puta i oba puta me rasplakao, a san mi je vidjeti U2 i Coldplay.''
 
Na pitanje prepoznaju li ga na ulici više kao hokejaša ili kao glumca, odgovorio je:
 
''Kao hokejaša. Ali ponekad se znalo dogoditi prilikom nekog predstavljanja da se našale na moj račun, i da kažu kako sam glumac koji povremeno igra hokej. No ne smeta mi to. Ne obazirem se što ljudi govore, ionako sam glumio iz zabave, a ne zbog slave ili novca. Sve što smo zaradili donirali smo u dobrotvorne svrhe.''
 
 
Njegove hokejske početke također prati priča... Tata ga je s četiri godine upisao na hokej u jedan mali klub u Pragu (op. a. Smolenak je do 11. godine živio u Pragu, a zatim se preselio u Kladno). I otada je u njemu. No, volio je Radek i nogomet. Svakodnevno bi s najboljim prijateljem jurio za loptom nakon treninga, utakmice, škole..., kad god bi uhvatio priliku. Ipak, nogomet nije nikada prerastao u nešto više kao kod njegovog najboljeg prijatelja.
 
''Tata nije jedini razlog zašto sam u hokeju. Kada sam bio mali, bili smo siromašni. A kako su susjedovi sinovi trenirali hokej, dobio sam od njih u ''nasljedstvo'' opremu. Čak je to i razlog zašto sam napadač, a ne golman. Oni su obojica bili napadači, a s obzirom da mi roditelji nisu mogli priuštiti opremu za vratara, nisam morao birati između te dvije pozicije. Uostalom, u hokeju sam uvijek volio zabijati golove, dok sam na nogometu uvijek volio biti na golu i braniti. Ali znam ljeti kada igramo hokej, onako iz gušta, stati na gol.''
 
Hokej na ledu možda mu se nečujno nametnuo, ali Smolenak niti u jednom trenutku nije požalio jer smatra da se sve događa s razlogom, bilo da je riječ o dobrom ili lošem. Ionako se i ono loše na kraju pretoči u dobro. Tako je zahvaljujući hokejskom svijetu igrao u NHL-u za Tampa Bay Lightning, koja ga je ujedno 2005. i draftirala na NHL draftu, i za Chicago Blackhawkse, u KHL-u, za finske i švedske prvoligaše, na Spengler kupu, a ove godine i na Svjetskom prvenstvu Elitne divizije s češkom reprezentacijom.
 
''U NHL-u sam proveo kratko vrijeme, ali je bilo nevjerojatno i nikada to neću zaboraviti, kao ni igranje za reprezentaciju. Da mi je netko prije nekoliko godina rekao da ću jednog dana igrati Svjetsko prvenstvo Elitne divizije i to u Pragu, ne bih mu vjerovao, ali trud koji sam uložio se isplatio. Na SP-u nisam igrao sve utakmice, već šest njih, ali prilikom svake izmjene sam se osjećao neopisivo, čak i zbog same činjenice da sam dio reprezentacije. Tu je još i Jaromir Jagr. Nikada neću zaboraviti da sam igrao s njim. Osjećao sam se kao da sanjam ta dva tjedna. Atmosfera je također bila nevjerojatna u gradu, ali i cijeloj Češkoj, ljudi su živjeli u tom trenutku, u trenutku SP-a. Obitelj mi je bila iznimno ponosna, pogotovo što sam jedno vrijeme bio i kapetan reprezentacije. Tata je oduvijek navijao za Češku i gledao velika imena na rosteru, a sada je i moje ime bilo na njemu.''
 
Nakon SP-a češki reprezentativac je uzeo kraći odmor, a zatim se posvetio pripremama za novu sezonu. Kako bi bio što spremniji za nju, izgubio je i nešto kilograma.
 
''Prošle godine Voraček je izgubio pet kilograma i imao je nevjerojatnu sezonu pa sam i ja želio napraviti nešto po tom pitanju. Naravno, Voraček je igrač svjetske klase, ne uspoređujem se s njim. Ali shvatio sam da je vrijeme da i ja probam nešto drukčije. Izgubio sam sedam kilograma i nadam se da će to biti od pomoći. Uostalom, uvijek ih mogu vratiti.''
 
Smolenaku će ovo biti premijerna sezona u dresu Medveščaka, ali ne i u KHL-u. Sezone 2012./2013. je za Torpedo iz Nižnjeg Novgoroda odigrao sedam utakmica, a 2013./2014. za Jugru iz Hanti-Mansijska 28.
 
''Uvijek je čast igrati u KHL-u, ali prije svega uzbuđen sam što ću igrati u Zagrebu za Medveščak. Imamo zanimljivu momčad, jako dobre igrače na ledu, brze i talentirane. Vratari su također na visokoj razini. S Taylorom sam igrao nekoliko godina u juniorskoj ligi i znam da je izvanredan golman. Očekujem dobre stvari od momčadi ove sezone te da ćemo pobijediti puno utakmica.''
 
A od sebe?
 
''Želim svaki dan uživati u treningu, utakmici, gostovanjima sa suigračima i naporno raditi kako bih maksimalno pomogao timu. Igrač sam koji voli biti ispred mreže. Golove koje sam postigao, postigao sam na taj način. No isto tako ne bojim se klizanja, ni udaraca ni ozljeda. Važno mi je svojim tijelom unijeti energiju u igru, ne bojim se žrtvovati za tim, pogotovo kada igram u situacijama s igračem manje.''
 
U svom tom šarolikom opusu, Medveščakova 70-ica za kraj nam je otkrila još jedan detalj.
 
''Ovo mi nije prvi put da sam u Hrvatskoj. Bio sam već jednom sa 12 godina na ljetovanju s tatom i sestrama u Medulinu. Tada sam prvi put vidio more. Naravno, ono nije prošlo bez anegdote. Drugog dana nas je tata odveo u Pulu da vidimo amfiteatar. S obzirom da smo u Hrvatsku stigli s njemačkim markama koje si u to vrijeme mogao promijeniti i na ulici, tati je u Areni prišao čovjek i ponudio mu da mu promijeni novac. Kada su ga razmijenili, čovjek je počeo trčati. Pitao sam tatu zašto trči, odgovorio mi je ''od sreće'', da bi na kraju shvatio kako ga je zapravo čovjek prevario, dao mu je puno manje novaca nego što je trebao. Srećom, smještaj smo već prije platili, a i u susjedstvu gdje smo odsjeli bila je još jedna češka obitelj koja nam je priskočila u pomoć i posudila nam nešto novaca. Tako da smo ostali svih deset dana. Uh, koje je to bilo nezaboravno ljetovanje.''

Top