KLUB HOKEJA NA LEDU
ICE HOCKEY CLUB
MEDVEŠČAKMLADI
KHL Medveščak Mladi // KHL
Facebook Instagram YouTube Twitter

Dario Kostović: Zagreb i Medveščak će mi uvijek biti u srcu

Novost 29.05.2015.
Dario Kostović: Zagreb i Medveščak će mi uvijek biti u srcu
''Zagreb i Medveščak će mi uvijek biti u srcu...'', tim je riječima Dario Kostović počeo ovaj razgovor i oproštaj od grada i kluba u kojemu je proveo svoje posljednje četiri godine kao profesionalni igrač, a završio ih sa ''...ali vrijeme je za odlazak i za neke nove pustolovine'.' Nakon 15 godina profesionalne karijere napadač Medveščaka odlučio je reći ''ne'' igranju i ''da'' trenerskom zanimanju.
 
''Već sam prije razmišljao o toj opciji, da prekinem igračku karijeru i da se prihvatim trenerskog posla. Neki klubovi su željeli da igram amaterski za njih i nudili mi dobre ugovore, ali sam ipak odlučio posvetiti se trenerskom zanimanju, a i otvorila mi se odlična prilika. Bülach mi je ponudio mjesto glavnog trenera njihove juniorske momčadi, klinaca od 16 do 20 godina, te da mi pomogne da dovršim trenersku školu. U trenersku školu sam već davno krenuo, ali nisam je mogao završiti s obzirom da sam bio u Hrvatskoj. Naime, da bih je završio i da bih dobio diplomu, moram biti trener u Švicarskoj. Plan mi je diplomirati u roku godinu, godinu i pol dana.''
 
Dario je imao bogatu i uspješnu igračku karijeru. Već sa 19 godina je u rukama imao svoj prvi potpisani profesionalni ugovor te je dugi niz godina igrao u jakoj švicarskoj prvoj ligi NLA-u (460 utakmica), dvije sezone je proveo u EBEL-u, ali i dvije u moćnom KHL-u.
 
''Više-manje sam zadovoljan s igračkom karijerom. Ne žalim za ničim. Naravno, imao sam ja i veće ciljeve. Kada sam bio mlađi, želio sam igrati u NHL-u. To se nije ostvarilo, ali sam zato imao priliku odigrati nekoliko utakmica u KHL-u. Sve u svemu, imao sam lijepu profesionalnu karijeru. Prošao sam puno toga jer puno je toga iza mene u 15 godina, profesionalnog treniranja, utakmica, natjecanja.. .''
 
 
Kao najveći uspjeh u karijeri, izdvojio je...
 
''Ulazak u seniorsku momčad Klotena koja je igrala u NLA-u i potpisivanje prvog profesionalnog ugovora sa 19 godina. To mi je bio najveći uspjeh jer je otuda sve krenulo. Bila je to velika stvar koja je zacrtala moj put profesionalnog igrača i koja je u konačnici omogućila da jednog dana zaigram u Medveščaku i hrvatskoj reprezentaciji. Najteži je korak upasti u seniorsku momčad jer je konkurencija velika, sve se mora posložiti, moraš biti zdrav, moraš se svidjeti treneru... Ima tu puno faktora. Ali kada jednom upadneš, otvaraju ti se mnoga vrata. Ne moraš biti niti najveći talent, već samo izdržljiv i uporan.''
 
Posljednje četiri godine jedinom Dalmatincu, koji se odlično snalazi na ledu i koji hokej ima u malome prstu, Medveščak i Zagreb su bili dom.
 
''U Zagrebu imam puno prijatelja, a tu je i Medveščak, i ta publika, ti fantastični navijači koji su me uvijek podržavali... Sve će mi to nedostajati. Iako, moram priznati, nostalgija me zasad još nije uhvatila jer je prošlo malo vremena od mog povratka u Švicarsku, ali sam siguran da ću tek kroz mjesec dana shvatiti koliko mi to stvarno nedostaje. Iz Medveščaka sam ponio puno divnih trenutaka, posebice iz svoje prve sezone kada smo još igrali EBEL. Bila mi je to najdraža sezona, svaka domaća utakmica, svaka pobjeda, doigravanje...''
 
 
Iako je objesio ''igračke'' klizaljke o klin, Dario nam je otkrio da će ih godišnje jednom možda ipak ulaštiti i nabrusiti, ali za potrebe hrvatske reprezentacije za koju je već odradio dva svjetska prvenstva i bio kapetan.
 
''Volio bih odigrati još koju godinu za reprezentaciju, ali za to moram biti u formi i trenirati. Sve ovisi hoću li igrati za prvu momčad Bülacha, naravno, amaterski. Pitali su  me, ali još nisam odlučio jer u tom slučaju neću imati uopće vremena za obitelj. Tako da je i mogućnost igranja za reprezentaciju još uvijek otvorena. U Medveščak sam upravo i došao zbog toga da jednog dana zaigram za hrvatsku selekciju. Nakon dvije godine dobio sam priliku i bio je to poseban doživljaj i čast. Sasvim je drugo kada igraš za svoju zemlju u kojoj si rođen, nego za klub. Ukoliko mi se ne pruži prilika da se vratim kao igrač, možda dobijem priliku kao izbornik ili pomoćni trener.''
 
Kostović je za Medveščak i za hrvatsku reprezentaciju igrao sa srcem, a istim žarom je ''igrao'' i na humanitarnom terenu podržavajući brojne klupske projekte, a bio je i UNICEF-ov ambasador.
 
''To je još jedno lijepo iskustvo koje sam stekao u Medveščaku. S obzirom da sam i sam roditelj, znam koliko je bitno pomagati djeci i koliko ih je potrebno zaštititi. Drago mi je što sam mogao na bilo koji način pomoći.''
 
 
Za kraj Dario nije mogao, a da ne uputi par riječi svom sada bivšem klubu, ali i navijačima.
 
''Zahvalio bih se svima u KHL Medveščak Zagreb na svemu što su učinili za mene kroz sve ove godine. Drago mi je što sam bio dio vašeg tima. Posebice bih se zahvalio navijačima. Najbolji ste na svijetu i hvala vam za svu podršku. Radite odličan posao kao i klub.''
 
Nekoliko rečenica o Kostovićevom umirovljenju rekao je i predsjednik Medveščaka Damir Gojanović...
 
''Dario je igrač od velikog karaktera. Moram priznati da sam se iznenadio da je odlučio završiti igračku karijeru. Očekivao sam da će odigrati još koju godinu, ali on najbolje zna koji je put bolji za produženje njegove sportske karijere. Dario je puno pomogao u promociji hokeja u Hrvatskoj, ali i našeg kluba. Bio je jedan od prvih Hrvata koji je iz ozbiljne europske lige odlučio doći u Medveščak. Time je pomogao Medveščaku da ga počnu doživljavati kao ozbiljan klub te da počne privlačiti igrače iz najboljih europskih liga. Dario je uvijek igrao sa srcem i zahvalan sam što je igrao za Medveščak i kod nas završio karijeru. Puno mu hvala na svemu i želimo mu puno sreće u trenerskoj karijeri.''

Top