KLUB HOKEJA NA LEDU
ICE HOCKEY CLUB
MEDVEŠČAKMLADI
KHL Medveščak Mladi // KHL
Facebook Instagram YouTube Twitter

Kolombo: Četvrta utakmica finala svima je bila gušt

Intervju 08.04.2016.
Kolombo: Četvrta utakmica finala svima je bila gušt

Drugo mjesto Medveščaka u Erste Bank Young Stars Ligi, nakon velike finalne serije s Red Bull Salzburgom, zapisano je kao veliki uspjeh jedne generacije, ali i projekta. Mnogi su u njega ugradili svoj doprinos, a u potrazi na pobjedničkom kombinacijom i dodatnim atomom snage, stalno su ga poput najfinijeg instrumenta uštimavali trenerski dvojac Bregant – Kolombo.

Kroz što je sve momčad prošla, kako je to izgledalo 'iznutra', kako je bilo voditi igrače koje godinama poznaje kroz turbulentnu sezonu te što će najviše pamtiti, podijelio je trener Dvadesetke Danijel Kolombo .

S malim odmakom od zadnje utakmice, kako sada izgleda drugo mjesto lige?

I dalje je to fantastičan rezultat. Igrati u petoj utakmici finala, onoj čiji termin je dogovoren još u kolovozu, je veliki uspjeh. Igrali smo 49 utakmica i kroz njih pobijedili svih 13 momčadi ove sezone. Već to je postignuće. Imali smo svoju priliku, i to veliku i u toj posljednjoj utakmici, ali bez obzira na sve, prezadovoljan sam.

Krenimo od početka. Obzirom na rezultat od prošle sezone, ulazak u doigravanje je postavljen kao cilj.

Uvijek si prije početka sezone postaviš nekakav cilj. On ne smije biti ni previsoki ni nerealan, ali niti preniski. Za nas je to bilo doigravanje – realno, ali dovoljno teško. Nažalost, naši ostali igrači koji nisu u ovom programu Medveščaka niti ne znaju što zapravo znači ući u doigravanje. Svi igrači koji uđu u dvoranu, a ne igraju neku internacionalnu ligu kao mi, zapravo su već u doigravanju jer imamo četiri kluba i sva četiri su automatski u doigravanju. Ovdje nije tako, momčadi se moraju izboriti da bi igrale u doigravanju, a onda poslije počinje borba za pehar.

I kako ostvariš jedan cilj, tako apetiti rastu. Prvo uđeš u doigravanje, onda bi htio proći četvrtfinale. Dođeš do polufinala i vidiš da i tu imaš šansu pa se i tu sve posloži, i tako malo po malo, dođeš do finala. I onda počneš gledati taj pehar i napraviš sve da do njega dođeš. Vjerujete, nikome nije bilo svejedno kada ga je Red Bull na kraju podignuo.

U odnosu na prošlu sezonu momčad je bila prilično izmijenjena. Što se činilo kao najslabija točka na početku sezone?

Nemamo baš najslabiju točku ako pričamo o poziciji na ledu. Znam kakve igrače imamo, znam našu realnost i uvijek nam se ista stvar dogodi. Krenemo dobro u sezonu, u kolovozu uhvatimo ritam s dva treninga dnevno, krene liga i počnu prve utakmice. I sve je odlično dok imamo dovoljno leda i možemo održavati taj ritam. No, naglo se broj treninga smanji i dolazimo do netreniranja što je naš najveći problem, i samo počnemo padati. Kulminacija svega je oko Nove godine kada se svi opuste, kako naši igrači, tako i igrači tih godina u Kanadi, i u Finskoj i svugdje drugdje. Samo, u drugim zemljama se brže regeneriraju jer treniraju.

Kada treniraš, kako tijekom ljeta, tako i preko cijele sezone, onda se lakše vratiti. A mi, s druge strane, moramo platiti cijenu. I obično ju plaćamo u 12., 1. mjesecu što se lijepo vidi iz rezultata. Nakon toga opet skupimo snagu i krenemo. Zadnje dvije godine nam je uspjelo i ušli smo u doigravanje. Ali ta stalna kompenziranja i igranja na svježinu nisu rješenje. Normalan ritam treniranja garantira da se sa svakime možeš ravnopravno natjecati.

U momčad je stiglo mnogo mlađih igrača. Koliko je trebao da svi 'kliknu' i da se mlađi dečki priviknu na nove uvjete?

Trebalo im je neko vrijeme. Prvo, taj nivo treninga, bez podcjenjivanja drugih klubova i bez omalovažavanja ikoga, ali trenirati s najboljim igračima u Hrvatskoj nije isto kao trenirati u svom klubu. U klubu je raspon godina i kvalitete veći nego u našoj momčadi. Sama ta činjenica već daje jednu drugu priču, od ozbiljnosti na treningu pa do svega drugoga. I shvatili su dečki da: kada se normalno radi, kada si pripremljen i kada slušaš što ti treneri govore i kada smo svi zajedno na istoj stranici, isto mislimo, onda se tu može napraviti rezultat. Trebalo im je malo da 'kliknu', no sve sam te igrače trenirao pod reprezentacijama tako da su znali naš način rada i odnose koje imamo. Svi oni znaju da na bazi odnosa trener - igrač ja pokušavam biti veći fakin od njih, barem koliko mogu.

Trebalo je mlađima neko vrijeme, ali nije u njima bit. Oni se brže adaptiraju kada stariji sve normalno prihvaćaju.. Najstariji igrači momčadi, na čelu s kapetanom Jankovićem su ih vrlo brzo uzeli pod svoje jer su shvatili da bez njih ne mogu igrati. Tek na kraju, u doigravanju smo momčad gotovo skratili na 15tak igrača, ali kroz cijelu sezonu smo igrali sa četiri linije koje su se ravnomjerno izmjenjivale.

Nakon gotovo pola sezone napravljena je pauza za Svjetsko prvenstvo igrača do 20 godina. Većina momčadi bila je u tom sastavu s vama kao izbornikom, a unatoč ostvarenom cilju, cjelokupni dojam i raspoloženje po povratku nisu bili pozitivni.

S cijelog tog turnira nemam dobra sjećanja i prvi puta sam se kao trener osjećao jako loše, iako smo ostvarili svoj cilj i osigurali opstanak. Dogodilo se što se dogodilo, tri igrača su suspendirana od strane Saveza na godinu i pol dana neigranja. Da sve bude čisto, odluku sam ja inicirao i podržao, tako da je odgovornost u potpunosti moja. Kada se sve to odigralo, postavljala su se pitanja hoćemo li moći bez njih, ipak su to bili neki od naših najboljih igrača, a već su nas ozljede bile sustigle. Krenuli smo s listom od 36 igrača na početku sezone i na kraju završili s 23. No, znao sam da možemo i vjerovao u njih.

Je li taj dodatni izostanak igrača utjecao na mini negativan niz u nastavku prvenstva?

Prvih deset dana je bio šok za sve. Nisu očekivali da ćemo povući takve poteze pa dok nisu došli k sebi i shvatili da mogu igrati i bez njih, kola su nam krenula nizbrdo. No, stavili smo glave na hrpu, oni su shvatili da mogu bez njih igrati, pokrenuli su se i pokazali što mogu, momčad je otišla dalje. I na kraju dolazi doigravanje u koje ulazimo kako ulazimo.

Što je bilo prekretnica koja je omogućila završnu borbu za doigravanje nakon što se činilo da će Medveščak teško održati korak s ostalima?

Prekretnica cijele sezone dogodila se deset dana prije okupljanja seniorske reprezentacije. Otišli smo na jedno lijepo gostovanje iz ove pozicije, a tada jako teško gostovanje za nas. Znamo da idemo jednoj momčadi od koje smo bolji, to igramo u nedjelju, i da idemo kod momčadi koju nikad na njihovom ledu nismo pobijedili - u Szekesfehervaru. To je šest kola do kraja, mi već znamo naš raspored, znamo da se nakon te dvije utakmice okuplja seniorska reprezentacija i u srijedu odlazi na put u Japan. Dakle, na za nas teško gostovanje, odlazimo u relativno kompletnom sastavu i imamo cilj od mogućih 6 bodova, uzeti barem 4. U Szekesu pobijedimo 3:2 i odemo u Linz kod momčadi od koje smo tek nešto kvalitetniji. To su obično najteže utakmice, ali ovu pobijedimo 7:1. Tu nam se dogodio prvi klik.

Drugi bi bio odlazak s reprezentacijom u Japan i nevjerojatan niz po povratku?

Idući dolazi na kvalifikacijskom turniru za Olimpijske igre u Sapporu. Kao izbornik vodim u momčadi okosnicu naše Dvadesetke i dok smo tamo Liga mi javlja da je Jarčov naknadno kažnjen s utakmicom zabrane i da neće igrati utakmicu u četvrtak, 18.02. u Ljubljani kada se vratimo, a Miličić i Janković se u povratku priključuju KHLtimu u Moskvi. Dakle, dan nakon povratka iz Japana momčad bez naša tri najbolja igrača, koji skupa imaju 80% naših golova, vodim u Ljubljanu. Ta pobjeda u produžetku, s pomlađenom momčadi u koju sam dodao petoricu igrača iz U18 nas je samo dodatno pogurala. To je bio drugi klik.

Sama završnica nakon utakmice s Olimpijom igrala se u Zagrebu, a za ulazak u doigravanje je bila prava gužva na tablici. Kako je bilo igrati četiri tako važne utakmice u četiri dana i jednim spektakularnim nizom ući u doigravanje?

Tu završnicu, taj niz događaja, ta naša zadnja dva natjecateljska tjedna, ma to ni Hitchcock ne bi tako napisao. Kronologija našeg ulaska u doigravanje je fantastična, nevjerojatna. Dakle, sa četiri utakmice preostale do kraja, neke momčadi imaju tri, neke pet; tablica je bila nevjerojatno složena. Šest momčadi našlo se unutar četiri boda. Drugim riječima, možeš biti prvi, a možeš biti i šesti. I u tom trenutku, s 12 mogućih bodova, nama po računici treba sigurnih 11. I time je utakmica u Ljubljani bila izrazito važna jer ako skupimo 9, to nam ništa ne znači. Važno je za reći da su nam sve to bili direktni konkurenti, svima su trebali bodovi.

Vraćamo se u Zagreb, na utakmicu s Villachom. Jankovića i Miličića prva momčad doslovno s aerodroma ostavlja na Velesajmu i mi pobjeđujemo 2:0. Dan poslije dolazi Vienna kojoj je to zadnja utakmica sezone i mora pobijediti da uđe u doigravanje. Njih smo ispratili s 5:3. I za kraj, u nedjelju nam dolazi Alba Volan, kojoj po nekoj računici, kao i nama, treba bod. Dakle, Alba avionom iz Budimpešte dovodi tri igrača i postavlja najjači sastav koji su te sezone isklizali na led. To su igrači koje mi jako dobro znamo, dečki koje naši stariji dečki jako dobro znaju. I mi pobjeđujemo 4:0.

Na kraju regularne sezone, Janković i Miličić su se našli u TOP10 napadača lige. No osim po bodovima, tu su bile i jednako impresivne kaznene minute.

Priznajem, nije najbolje, ali to samo pokazuje kakvi smo mi fakini i koliko god mi nije drago kada moji igrači imaju najviše kazni, nije mi drago ni kada mi igrač nema niti jednu kaznu. Dobro, oni su imali malo previše, ali u najvažnijim trenucima, onda kada smo morali biti disciplinirani, smo to i bili. Sam kraj pete utakmice finala neću komentirati jer jer serija dugo trajala, bilo je svega s obje strane i najvažnije od svega je da su si oni na kraju dali ruke.

Olimpija nam je odredila put u doigravanju odabravši nas, a ne Albu Volan. Kakvi su bili komentari s njihove strane?

Olimpijinog trenera jako dobro znam i točno znam što si je mislio kada nas je odabrao. To nije bilo zato što je mislio da će lako s Medveščakom. Da je on znao da će Alba igrati u sastavu u kojem je, a ne onom koji je skinula u Zagrebu, sigurno bi nas izbjegao. Znao je jako dobro i nakon prve utakmice u Ljubljani da to nije realno stanje.

Na kraju svega, kakve su bile reakcije iz Lige?

Jako su zadovoljni. Čestitali su nam na kraju za super seriju. Pribojavali su se kako će sve to izgledati obzirom na naše ozljede i jačinu Salzburga, ali na kraju su bili jako jako zadovoljni. Odveli smo finale u petu utakmicu i ta zadnja, ako ćemo gledati rezultat, bilo je 1:1 do minutu prije kraja druge trećine i 3:1 do zadnjih pet minuta, tako da je do kraja bila otvorena. Njima se najviše svidjela naša četvrta utakmica. Nije često u sportu da imaš 3000 ljudi na juniorskom sportu, ako izuzmemo Sjevernu Ameriku. A u Hrvatskoj pogotovo. Ne znam što bi bilo da smo mi imali prednost domaćeg leda i da se peta utakmica igrala kod nas.

 

 

POBJEDAAAAAAAA! SALZBURG JE PAO U BRLOGU 2-1! MEDVJEDI SU IZJEDNAČILI SERIJU NA 2-2!!

Posted by KHL Medveščak on Monday, March 28, 2016

Navijači su pratili momčad u svim ključnim utakmicama i bili taj dodatni igrač na domaćim utakmicama.

Želio bih se zahvaliti svim navijačima. Obično na juniorske utakmice dolaze mame, bake, tate, sestre, cure... Dakle obitelj. Ove godine, kao i prošle u doigravanju, nije bila samo obitelj, već i navijači. Ljudi koji vole sport, koji vole hokej. I na utakmici s MAC-om na Velesajmu su nas navijači pogurali tako da je to teško zamislivo. A o četvrtoj finalnoj u Domu sportova gdje smo minutu prije kraja zabili gol, o tome neću ni pričati. Dečkima je bio gušt igrati pred ovakvom publikom, navijalo se od prve do zadnje minute, bilo je bučno kao na KHL utakmici. Kada se dogovaralo gdje će se finalne utakmice igrati, dečki su rekli da ako dođe do četvrte, da žele igrati u Ledenoj dvorani. Hvala svima još jednom.

Koji vam je bio najteži trenutak protekle sezone?

Ozljeda Jazbeca bez sumnje. Izgubili smo važnog igrača i super dečka u svlačionici. Tu smo možda i svi izgubili na samopouzdanju kada smo vidjeli da je ozljeda ozbiljnija nego se prvotno mislilo. Ozlijedio se u desetom mjesecu u Klagenfurtu i trebao biti vraćen u 12., taman za doigravanje. No, sve se zakompliciralo.

A najdraži trenutak u moru svih uspona?

Bilo ih je više. Pobjeda u Ljubljani 2:1 bez naša tri najbolja igrača, gdje Krikšić je zabio prvi gol u karijeri. Ulazak u doigravanje, naravno. A pravi 'play of the day': pogodak Smoleca u zadnjoj minuti koji nas je odveo u petu utakmicu. Imamo 3000 ljudi u dvorani, imali smo 5-na-3 i nismo se uspjeli sastaviti s pakom i ući u trećinu, a kamoli postići gol. I gospodin uzme pak, sve ih prođe i zabije.

Ima li netko da je bio pozitivno iznenađenje ove sezone?

Upravo Smolec kojeg smo sad spomenuli. Ove godine smo mu našli jednu novu poziciju. On je inače napadač i dugo smo se s njime tražili i na kraju mu našli jednu poziciju, dosta cijenjenu poziciju u hokejskom svijetu, poziciju 'offensive defenseman' (napadački branič) i on to jako dobro radi. Zadnjih mjesec i pol dana bio je pod povećalom i ostalih trenera. Svi znaju tko je Miličić, Janković, Jarčov, ali Smolec je svima zapeo za oko. On je najviše napredovao od svih igrača ove sezone. Dobio je poziv za seniorsku reprezentaciju, što nije često da tako mladi igrač dobije. Zaslužio ga je svojim odličnim igrama.

Top