KLUB HOKEJA NA LEDU
ICE HOCKEY CLUB
MEDVEŠČAKMLADI
KHL Medveščak Mladi // KHL
Facebook Instagram YouTube Twitter

Medveščak mi je pružio sve što se može poželjeti

Intervju 09.02.2016.
Medveščak mi je pružio sve što se može poželjeti

Od proljeća 2012. godine u trenerskom stožeru Medveščaka kao trener vratara sudjeluje Klemen Mohorič. Od malih nogu, kako i sam kaže, samo vratarska pozicija za njega je dolazila u obzir. Nakon igrače karijere koju je u najvećem dijelu proveo u slovenskim Jesenicama i Olimpiji, rođen u slovenskom Kranju, okrenuo se trenerskoj nauci pozicije koju najbolje poznaje.

Napredovao je zajedno s klubom. S razine EBEL-a, ušao je u KHL i u njoj već treću sezonu brine o Medveščakovoj posljednjoj crti obrane. No, entuzijazam prema i radost koju dobiva od njega, nimalo nije splasnula. „Volim svoj posao i za ništa ga ne bih mijenjao“, spremno će reći. Da dobro radi svoj posao potvrđuje i poziv za sudjelovanje na hokejskom kampu Anžea Kopitara ovoga ljeta.

Što to točno znači za njega, koje su dužnosti Medveščakova trenera vratara, kako je zadovoljan sa svojim vratarima ove sezone, što misli o svlačionici i gdje je započela ta velika ljubav, otkrio nam je pred sam završetak odlične Medveščakove sezone.

Kada ste odlučili prestati aktivno igrati i prijeći na trenersku stranu, je li vam nedostajala igra kao takva? Nađete li se u situaciji da gledate utakmicu i željeli biste da možete izaći na led i pomoći?

I dok sam igrao, uvijek sam radio i vježbao, bilo s mlađim vratarima, djecom; bilo sa suigračima u klubu. Uvijek je postojao taj neki odnos, recimo učitelja i učenika. Teško je gledati utakmice sa strane, pogotovo kada upoznaš vratara, znaš što može i želiš mu najbolje. Zajedno s njima proživljavam sve što se događa na ledu i uvijek razmišljam gdje možemo napredovati; što mogu ja bolje napraviti ili što on može bolje da ne dođe do neke konkretne situacije.

Nakon završetka igračke karijere nikada nisam poželio ponovno igrati. Možda je to zbog svih ozljeda koje sam kroz karijeru zaradio i koje još nosim sa sobom. Dvadeset godina profesionalnog hokeja mi je bilo dovoljno. Nije mi žao što više ne stojim u vratima.

Sve što mi je nedostajalo kada sam prestao aktivno igrati bila je svlačionica i odnos s dečkima. Srećom, sada to ponovno imam. Tu sam, radim s njima i opet sam u svlačionici. Pozicija trenera vratara je na neki način puno bliža igračima u svlačionici od ostatka trenerskog tima, tako da još uvijek imam prisan odnos s igračima.

U Medveščak ste došli iz Slovenije, u doba dok je klub nastupao u EBEL-u, a od onda smo zajedno ušli u KHL. Koliki je to bio pomak za vas?

Prije dolaska u Medveščak puno sam radio u Sloveniji, ali Medveščak mi je pružio pravu šansu da se identificiram s vratarima koji igraju i koji su igrali bolji hokej od onoga koji sam ja ikada igrao. Uložio sam trud i vrijeme, kako svoje tako djelomično i Medveščaka i otišao sam na usavršavanje u Kanadu kod ljudi koji znaju što rade. Da nisam prošao i naučio što jesam u Kanadi, ne bih mogao razgovarati s vratarima na ovom nivou. Tu mi je Medveščak maksimalno dao sve što itko može poželjeti.

Zašto vratarska pozicija i kao trener i kao igrač?

Moj život se oduvijek vrtio oko vratara. Otkako me tata kao maloga, imao sam možda 4, 5 godina odveo na prvu utakmicu Jesenica, bio sam fasciniran vratarima. Upisao sam se u hokejsku školu na Bledu. Prve godine sam naučio klizati kao igrač i nakon toga su me stavili na gol s kojeg se nikada nisam maknuo. To je bilo to. Ljubav na prvi pogled. I eto, sada sam ovdje.

Najdraži vratar kojega ste gledali?

Cveto Pretnar mi je bio jedan od najdražih vratara.

Ima li razlike u radu s mlađim i starijim, odraslijim kategorijama ili svima pristupate isto?

U osnovi je sve isto. Sa svima se ide korak po korak, nema preskakanja. Da bi došao do C, najprije moraš proći od A do B pa tek onda na C. Ispravljati pogreške je najteže. Ima individualista koji imaju neke svoje zacrtane načine, i onda kroz to moraš provesti što želiš.

Kako gledate svoj rad iz sezone u sezonu?

Kada krenemo raditi, najprije vratara upoznam kao čovjeka, a onda pokušavam pronaći njegovu igru i gledam i tražim kako mu pomoći da je najbolji svaki dan. Sav rad kroz prošle sezone i sve što sam naučio prije, uključujući ono u Kanadi, pomaže mi da pronađem ono što u datom trenutku trebam.

Ima vratara koji su stvoreni i mogu igrati ovu ligu, a ima vratara koji jednostavno nisu na toj razini štogod ti s njim radio i pokušavao pomoći. Do određene granice mogu pomoći, ali nakon nje sve ovisi o vrataru samom. Ja im pokažem put, ali u 19:30h kada počne utakmica, on je dolje sam.

Moj rad s vratarima uvelike počiva na analizi video materijala. Video nikada ne laže. Jako puno pričamo o raznim situacijama, pratimo druge vratare i druge momčadi.

U pripremi utakmice upozoravate li vratare na neke igrače iz protivničke momčadi? Na njihove karakteristične udarce, recimo?

Ponekad da. Ali to nije ništa sigurno, ne znači puno. Ima igrača koji su svjetska klasa i nikada ne znaš što će se dogoditi, odakle će puknuti.

Od svojih vratara tražim tri stvari: da su spremni za prvi šut, da su u najboljoj poziciji ako ide dodavanje iza njihovih leđa i da su u najboljoj poziciji kod odbijenih pakova. Kada su sva ta tri segmenta vratarske igre pokrivena, mi smo odradili svoj posao. Postoje odstupanja naravno, ali u pravilu je to to.

Stvar s ovom našom pozicijom je da je svaka naša greška vidljiva odmah i treba se znati i psihički nositi s tim. Nije lako ostati priseban nakon što primiš gol, osobito ukoliko znatno utječe na ishod utakmice. Ovo je momčadski sport i vrlo je važno da si razjasnio sa sobom kao vratarom kako ipak nije sve na tebi. Ljudi to često teško shvaćaju ili uopće ne shvaćaju.

Prema vašoj procjeni, jesu li naši vratari tijekom ove sezone dosegli svoj optimum, ako ne i maksimum?

Danny je. Imao je par utakmica tijekom cijele sezone u kojima je malo podbacio, ali pronašli smo njegov ključ i ove sezone nas je držao u utakmicama i dao nam šansu za pobjedu u gotovo svakoj u kojoj je branio.

Gašper je došao iz druge švedske lige i, kako vidim situaciju, ima najveći potencijal u cijelom KHL-u. Možda je taj skok u odnosu kvalitete liga bio prenagli i prebrzi za njega, ali pokazao je da se može nositi sa svime. Imao je neke važne pobjede, malo je upoznao ligu, dobio osjećaj za nju, ali smatram da je malo prerano da bi od njega u ovome trenu očekivali konstantu.

Kako izgleda priprema vratara prije utakmice?

Kada jednom naučiš tko što treba, sve je jednostavnije. Na dan utakmice na psihičkoj razini ne radim ništa s vratarima. To je njihova briga, njihova stvar. Oni znaju da su u 19:30 sami. I sami se moraju pobrinuti da su u glavi 100% u utakmici. Ono gdje ja mogu pomoći je rasklizavanje ujutro kada na par stvari obratimo pažnju ili napravimo koji video. Zajedno utvrđujemo vratareve najjače strane igre i što bi mu moglo pomoći do pobjede.

Prije utakmice napravimo brzo zagrijavanje s par vježbi koordinacije, malo da probudimo živčani sustav i nakon toga ih pustim. Ako vidim nešto poslije prve ili poslije druge trećine da treba naglasiti, ali samo ako je iznimno bitno, to im ponekad kažem u svlačionici, ovisno o situaciji, i to je to.

Idući dan opet imamo video i razgovaramo o svemu što se dogodilo. Ako imamo vremena i ne putujemo, napravimo nešto više na ledu da popravimo određeni segment koji nije bio zadovoljavajuć. I idemo dalje.

Za vrijeme utakmice nema priče?

Ne. Nikako ili vrlo rijetko. Vidim po sebi i po svim drugim vratarima. Oni moraju biti maksimalno koncentrirani i tanka je linija između informacije koju mu daš koja bi mu mogla koristiti i one koja će samo unijeti veći nemir. Glava mora biti čista, jer kada ona nije, onda više ništa neće valjati.

Koji je vaš doprinos pripremi utakmice za druge igrače, braniče i napadače?

U trenerskom timu svatko ima svoje zadatke. Moj je, između ostaloga da pratim druge vratare i tražim njihove slabije točke. Iako bi bolje bilo reći, manje dobre točke. Prije svega, treba znati da su to sve klasni vratari i teško je pronaći neki baš očiti i veliki manjak, kao recimo: „pucajte desno gore.“ To tako ne funkcionira. Ali može igrač imati drugačiji stil, možda se ne snalazi najbolje s odbijenim udarcima, možda ne čita igru najbolje kod recimo igrača više, možda stoji predaleko vani pa je otvoren za neko dodavanje.

Sve su to informacije koje igrači dobiju. Ali i druge momčadi imaju jake braniče i napadače i svi oni igraju; tako da treba gledati cijelu sliku.

Fasciniran sam s razinom igre i talenta u ovoj ligi i kako ona napreduje. Teško je, i sigurno neće postati lakše, momčadi su sve snažnije, moćnije, spremnije, dolaze sve bolji i bolji igrači, osobito iz ruske škole. No, mi tražimo načine, kao i svi drugi. Iz svoje perspektive radim sve što mogu da ova momčad pobjeđuje.

Glumac je u šali nakon pobjede nad Spartakom (1:2) rekao da zasluge idu vama jer ste mu rekli da gleda u jednu stranu, a puca u drugu.

Haha, to samo Glumac može reći. Prije svake utakmice napravim kratko predstavljanje vratara koji će braniti i što mislim o njihovoj igri. Tako sam u šali na kraju ubacio to „gledaj lijevo, pucaj desno“. Ponekad upali.

Kao osoba iznutra, kakav je vaš dojam svlačionice kroz cijelu ovu sezonu?

Svi su sjajni dečki. Ove godine su se baš pogodili. Stvorili su prijateljstva, dobro se upoznali i ima jako puno dobre zezancije u svlačionici. Nema ljubomore, a to je ono što najčešće zakoči momčad. Šteta što nam se nije poklopilo sada sve na kraju da i dečki budu nagrađeni.

Ovoga ljeta ćete sudjelovati na kampu Anžea Kopitara. Što očekujete i čemu se veselite?

Za taj kamp smo se brzo dogovorili jer imam šansu napraviti kamp nalik onome  na koji sam otišao u Kanadu. Kamp ima sve uvjete da bude izvrstan. Kod Anžea i Tomaža dobit ću priliku da imam dobre pucače, sve rekvizite koje trebam i da je cjelokupna organizacija takva kakva mora biti.

Od 2000. godine sam sudjelovao u raznim kampovima. Bio sam na kampu s Bill Renfordom, napravio sam ih par na Bledu dok još nisam bio u Zagrebu, ali u Kanadi sam se sve naučio. Zato me ova prilika jako veseli. Ovo će biti moj prvi ozbiljni kamp i jedva čekam da počne i da vidimo kako će djeca rasti iz dana u dan.

Što je najvažnije za razvoj mladog vratara?

Mora imati kvalitetan trening, kvalitetnu ligu i mora igrati. Uvijek mora igrati ligu u kojoj se treba boriti i učiti. Znači liga mora biti malo iznad nivoa na kojem je trenutno njegova igra. U Skandinaviji to trenutno imaju odlično razvijeno. Toliki je broj liga i razina da svatko može naći svoje mjesto i svatko može napredovati kao igrač i kao osoba.

Kako gradiš igru, tako gradiš i sebe. Da bi napredovao  i na kraju da bi nešto osvajao, moraš biti i osoba koja će se boriti svaki dan. To u konačnici stvori dobrog igrača i čovjeka. Trebaš se boriti svaki puta, znaš da ti ništa nije dano. Tako je i u životu. Princip je isti.

Top