KLUB HOKEJA NA LEDU
ICE HOCKEY CLUB
MEDVEŠČAKMLADI
KHL Medveščak Mladi // KHL
Facebook Instagram YouTube Twitter

Sve što pomaže momčadi uvijek ide na prvo mjesto

Intervju 16.10.2015.
Sve što pomaže momčadi uvijek ide na prvo mjesto

Google će naći gotovo sve, ako dovoljno duboko tražite. Činjenice i brojeve, dobro i loše, podijeljene anegdote i priče koje su stvarale naslove . Klikom miša možete saznati sve o ukupno šestom izboru na NHL Draftu 2005., njegove uspjehe u Juniorima, NHL statistiku, borbe s ozljedama, pauzu od hokeja i povratak igri u KHL-u.

No, neće vam reći, ili jako rijetko one sitnice koje u životu naprave razliku, opušteni karakter, osmjeh kada priča o momčadi, sjaj u oku kada nabraja zašto voli hokej ili intenzitet kojim pristupa igri. Gilbert Brule se priključio Medveščaku Zagreb prošlog ljeta nakon sezone provedene u Avtomobilistu iz Jekaterinburga.

Avto otvara domaći niz od sedam utakmica i to se pokazalo kao prvi trenutak za razgovor s njihovim bivšim centrom.

Kako ste se odlučili doći igrati za Medveščak?

Nekoliko faktora je odlučilo. Znao sam da momčad dobiva novog trenera, Kanađana s kojim se puno lakše mogu poistovjetiti što se hokeja tiče. Prošle sezone u Avtomobilistu trener je bio Rus koji nije govorio engleski i bilo mi je poprilično teško razumjeti što se očekuje kod recimo pojedinih vježbi koje smo radili. Moram sam gledati i paziti što drugi rade da shvatim poantu. Tako sam uglavnom išao na kraj reda i gledao sve ispred sebe da bih mogao sudjelovati. Ovdje nemam takvih problema. Imamo puno Sjevernoamerikanaca i Europljana koji pričaju engleski tako da je puno lakše komunicirati na ledu i van njega.

Dojmovi o današnjoj momčadi sada kada se sezona zahuktala?

Dosta smo dobroga zasad napravili. Imamo odlične dečke u momčadi, svi smo jako bliski i dobro radimo zajedno. Kada igramo kao momčad, jako smo dobri. Sviđa mi se način na koji igramo, naš stil u kojem se borimo do kraja. Imamo moto koji nas odlično opisuje: Igramo čvrsto, igramo brzo (We play hard, we play fast). Teško je igrati protiv momčadi koja ti se uvijek unosi u lice.

Očito je iz dosadašnjih igara da volite igrati na tijelo.

Da, volim koristiti tijelo u igri, no i to dolazi sa cijenom – nakon svake utakmice sam na masažama. Volim iskoristiti i brzinu, tako da volim što prije dobiti pak i krenuti naprijed, recimo kroz sredinu. Teško je ako ne dobiješ pravo dodavanje i pak ode jer ćeš ga na velikom ledu jako teško sustići prije nekog drugog.

Nakon perioda potrage vaša linija s Patrickom Bjorkstrandom i Jesseom Saarinenom se uspostavila kao konstanta.

Normalno je da u prvom mjesecu trener traži prave linije, pravu kemiju. Za igrače to može biti malo teže jer si stalno s nekim novim na ledu, no kad-tad nađeš ritam s pojedinim igračima, kao što smo Jesse, Bjorki i ja pronašli svoj – kontroliramo pak, sve lakše se pronalazimo na ledu. Igra u obrani bi nam mogla biti malo bolja, no mislim da smo u zadnjih par utakmica i tu napredovali. Jesse i Bjorki imaju odlične udarce i ja se trudim stvoriti im prostor i poslati pakove u njihovom smjeru. Moramo se fokusirati na kontrolu paka u napadačkoj zoni i svakako upućivati više udaraca na vrata.

A kao momčad u kojem smjeru se možete najviše razvijati?

Moramo pucati više sa svih strana i imati doprinose kroz cijeli sastav. Imamo dobru momčad i nema razloga da imamo samo dvije linije koje postižu pogotke.

Da morate birati, da li bi u utakmici odabrali veliki udarac ili veliki gol?

Uvijek gol. On uglavnom znači da ili momčad pobjeđuje ili si izjednačio rezultat. Sve što pomaže momčadi uvijek ide na prvo mjesto. Naravno, igra na tijelo uvijek donosi sa sobom energiju momčadi, tako da je uvijek poželjna.

Prošla sezona je bila vaša prva u KHL-u. U usporedbi sa Sjevernom Amerikom, u čemu se osjetila najveća razlika?

Veličina leda, naravno. Ovdje je više prostora i mislim da to ide više u korist moje igre. Klizanje je jedna od mojih jačih strana pa imam priliku osvojiti ničije pakove. Ujedno, lijepo je imati taj dodatni trenutak, ne osjećaš se toliko skučeno. U NHL-u je jako puno jako velikih igrača koji nisu nježni pri sudarima. Radi se o drugačijim stilovima igre.

Izvor video materijala: www.khl.ru

Kako biste ocijenili svoju sezonu u Avtomobilistu?

Bila je to teška sezona za mene. Počela i završila s ozljedom, na kraju sezone samo morao ići na operaciju kile. Klub je želio da nastavim igrati, ali nisam mogao niti klizati bez velikih bolova. Jako nezahvalna situacija. Na kraju sam bio na operaciji, skroz se oporavio i super se osjećam u svome tijelu. Učim kako bolje paziti na njega pa sam ovo ljeto radio na jačanju područja koja se puno troše tokom sezone.

S kime radite ljeti?

Već godinama radim s nekoliko trenera. Radim na ledu i na ice-skating treadmill (klizna traka za usavršavanje tehnike klizanja) koja uvelike pomaže mom klizanju , i radim sa Shaunom Karpom. On je super osoba i veliki motivator. Što sam stariji to sve više pažnje polažem svom tijelu i tome kako ga na najbolji mogući način održavati obzirom na zahtjevan raspored. Tako da recimo i kako mi se nešto ne da odraditi, tipa na slobodne dane, odem i napravim jer znam da mi u konačnici pomaže.

Preko ljeta ostajete i trenirate u Vancouveru?

Većinu ljeta provedem u Vancouveru, osim ako baš za neki praznik ne poželim otići. Obožavam biti vani, u prirodi tako da su planinarenje i kampiranje uvijek super opcije, a u BC (British Columbia) ima jako puno predivnih mjesta gdje se može otići. Recimo da dobro pucam pa ponekad s prijateljima odem u šumu ili negdje van grada i iz zabave gađamo lubenice ili nešto slično tome.

Znači preferirate biti vani?

Uvijek. Obožavam biti u planinama i snowboarding je nešto što volim, ali uglavnom se baš njime nemam kada baviti. Prije dvije godine, prije nego sam došao u KHL uzeo sam pauzu od hokeja i uživao svaki dan boardajući na snijegu jer mi je stvarno trebao taj odmor. Da se razumijemo, volim hokej, ali u tom trenutku sam trebao neko vrijeme za odmaknuti se od svega.

Od svega što volite u hokeju, što vas je u konačnici ponukalo da se vratite?

Jako puno toga volim kod hokeja. Svake godine se s nekim novim dečkima povežeš i postanete momčad. Upoznaješ nove ljude, sklapaš prijateljstva, učiš o drugim kulturama, glazbi. Evo danas imamo 11 nacionalnosti u svlačionici i to je jako puno prilika za naučiti puno toga novoga – kako drugi žive, kako igraju, kako pristupaju igri. Plus, tu su i stalna putovanja, u ovom slučaju po Europi i Rusiji. Sve skupa mislim da smo jako sretni što sve to možemo raditi kao posao. Naravno, sve ovisi o tome što netko voli, ali kao i sve u životu, postoje dobre i loše strane, usponi i padovi. Samo moraš voljeti to što radiš.

Od svih trenera, tko je imao najviše utjecaja na vašu igru?

Morao bih reći da moj otac. Na puno načina je utjecao na moj život i karijeru. Uvijek je bio uz mene, učio me i gurao naprijed. I on voli hokej i razumije igru, naučio me jako puno poteza i o tome kako pucati. Kad sam bio mali dao mi je izazov. Morao sam skupiti određen broj udaraca da bi me odveo u Disneyland. I tako sam proveo ljeto pucajući pakove u našem dvorištu. Imao sam složene limenke koje sam gađao i mogu reći da je bilo zabavno. I na kraju smo otišli u Disneyland.

Najdraža uspomena vezana za hokej?

NHL Draft je bio nešto posebno. Vladala je ludnica od cijele medijske pozornosti, nikad nisam tako nešto doživio. Igrati prvu NHL utakmicu je isto bilo posebno. Bio sam na ledu s dečkima koji su mi bili idoli, u koje sam gledao sa strahopoštovanjem dok sam odrastao. Jedne godine sam igrao sa Sergejom Fedorovim, a kao mali sam imao njegov poster zalijepljen na zid. Tu je bilo poprilično cool, a on se pokazao kao super osoba.

Kada sam igrao Juniorsku ligu, osvojili smo WHL titulu. Složila se stvarno super momčad i odlično smo se zabavljali dok smo išli do pobjede. Izgubili smo svega dvije utakmice u cijelom doigravanju, a zadnje dvije serije smo pomeli. Bio je to podvig za sve nas.

Ima jedna stvar s hokejom, a to je da uspomene nikada zapravo ne prestaju. Uvijek nove dolaze. Recimo sada sam ovdje, upoznajem nove ljude, kulturu, jezik, trenere, stvaram nova prijateljstva. Sve je to dio hokeja i stvarno smo sretni što ga možemo igrati i kroz njega imamo sve te prilike. Ne bih mogao više tražiti.

Što radite da se skroz odmorite?

Obožavam svirati gitaru. Kada smo na gostovanjima, jako mi fali. Evo recimo sada, nije nas bilo osam dana i kada smo se vratili, satima sam svirao. Volim i pisati glazbu, pjesme, a preko ljeta s prijateljima sviram u bendu. I nisam jedini u svlačionici koji svira gitaru. Geoff Kinrade i Danny Taylor isto sviraju i bilo bi zabavno jednom zajedno zasvirati.

I šećer za kraj, kako vam se sviđa Zagreb?

Zasada odlično. Prema onome što sam vidio izgleda kao jako lijep grad za živjeti. Čak sam išao na svoj prvi balet, u HNK. Priznajem da prije nisam gledao balet i bilo je zanimljivo.


Top